Najgledaniji hrvatski film u 2024. godini bio je film Dražen o životu legendarnog hrvatskog košarkaša Dražena Petrovića, redatelja Danila Šerbedžije i Ljube Zdjelarevića te producenata/autora projekta Ivora Šibera i Ljube Zdjelarevića.

Film je sveukupno u prethodnoj godini pogledalo 81.627 gledatelja. Ističe se činjenica da je Dražen među deset najgledanijih naslova u Hrvatskoj protekle godine. To ga je svrstalo među svjetske kinohitove poput Izvrnuto obrnuto 2, Deadpool&Wolverine, Gru i Malci: Neustrašivi špijuni, Dina: Drugi dio, Gladijator II, Venom 3: Posljednji ples i Bubimir Bubimir. 

Od domaćih naslova, nakon najgledanijeg Dražena, tu su: Svemu dođe kraj Rajka Grlića (Interfilm) s 11.145 gledatelja, Slatka Simona Igora Mirkovića (Interfilm) s 6.493 gledatelja, Proslava Bruna Ankovića (Eclectica) s 5.252 gledatelja, Nakon ljeta Danisa Tanovića (Propeler Film) s 5.123 gledatelja te Šalša Dražena Žarkovića (Maxima Film) s 5.016 gledatelja. 

Ostali hrvatski filmovi koji su se premijerno počeli s prikazivanjem u 2024. godini su: Pamtim samo sretne dane Nevija Marasovića (Švenk), Žena s gumenim rukavicama Marija Šuline (Slavonija Nova), Naša djeca Silvestra Kolbase (dokumentarni, Factum), Polako nikuda Damira Čučića (Hrvatski filmski savez), Grandpa Guru Silvija Mirošničenka (dokumentarni Točka kulture) i Vitić pleše Borisa Bakala (Bacači sjenki, HRT). 

Dva su filma, koja su započela svoju kinodistribuciju u 2023. godini, zauzela svoje mjesto među deset najgledanijih domaćih naslova u 2024. godini: Dnevnik Pauline P. Nevena Hitreca i Sveta obitelj Vlatka Vorkapić. 

Od manjinskih hrvatskih koprodukcija, najgledanija je komedija Živi i zdravi Ivana Marinovića s 5.372 gledatelja (Ankica Jurić Tilić, Kinorama). 

U redovnoj kinodistribuciji sveukupno je prikazano 40 hrvatskih filmova, uključujući manjinske koprodukcije, od čega ih je 13 kinodistribuciju započelo 2023.

Hrvatski audiovizualni centar je kroz Javni poziv za distribuciju podržao 27 projekata s ukupnim iznosom od 169.300,00 eura.

Tablicu s detaljima o gledanosti hrvatskih filmova u 2024. godini, možete pronaći na OVOJ poveznici i na gornjoj desnoj strani teksta. 

*Rezultati gledanosti domaćih filmova te manjinskih koprodukcija prikupljani su izravno od distributera.  

Hrvatski film na najvažnijim festivalima

Hrvatska produkcija i u 2024. godini bila je prisutna na najvažnijim svjetskim filmskim manifestacijama, a osim toga, jedan je film ostvario povijesni trenutak za hrvatsku kinematografiju.

U svibnju je kratkometražni igrani film Čovjek koji nije mogao šutjeti redatelja i scenarista Nebojše Slijepčevića (Antitalent) osvojio Zlatnu palmu na 77. Filmskom festivalu u Cannesu. Čovjek koji nije mogao šutjeti prvi je hrvatski film koji je osvojio tu prestižnu nagradu i tek drugi koji se za nju natjecao. Valja napomenuti da je na istom izdanju festivala u Cannesu svjetsku premijeru imala i hrvatska manjinska koprodukcija Kad svane dan Rúnara Rúnarssona (koprodukcija MP Filmska produkcija), koja je otvorila program Izvjestan pogled.

Čovjeku koji nije mogao šutjeti Zlatna plama bila je odskočna daska za ostale uspjehe koji su uslijedili u prethodnoj godini: u prosincu je Slijepčević na pozornici u švicarskom gradu Luzern preuzeo Europsku filmsku nagradu za najbolji europski kratkometražni film. Također u prosincu, saznalo se da je film ušao na prednominacijsku listu za nagradu Oscar, među 15 naslova iz cijelog svijeta. Film je, u međuvremenu, prikazivan na više od 80 filmskih festivala diljem svijeta, a također je u 2024. objavljeno da je u utrci za nominaciju i za Nagradu César koju dodjeljuje francuska Akademija filmske umjetnosti i tehnike. U prednominacijskoj selekciji je bio i kratkometražni animirani film Obiteljski portret autorice Lee Vidaković (Jadranska animacija).

Međunarodni filmski festival u Varšavi također, kao i festival u Cannesu, nosi priznanje Međunarodnog saveza udruženja filmskih producenata (FIAPF). U listopadu je u Varšavi posebno priznanje ekumenskog žirija osvojio film Nakon ljeta redatelja i koscenarista Danisa Tanovića (Propeler Film) i scenarista Anje Matković i Nikole Kuprešanina, koji se prikazivao u glavnom natjecateljskom programu. Film se u studenom prikazivao i u još jednom „FIAPF-inom“ festivalu – Međunarodnom filmskom festivalu u Kairu, zajedno s manjinskom koprodukcijom Obraz Nikole Vukčevića (koprodukcija Embrio Production). Svjetsku premijeru u Varšavi imao je film Dobra djeca redatelja i scenarista Filipa Peruzovića i scenaristice Nikoline Bogdanović (Dinaridi Film) u konkurenciji prvih i drugih filmova, a u programu Slobodni duh se prikazivala i zombi komedija Šalša Dražena Žarkovića (Maxima Film). U Varšavi su se predstavile i dvije manjinske koprodukcije: dokumentarni film Real Oleha Sentsova (koprodukcija Propeler Film) te igrani Godina udovice Veronike Liškove (koprodukcija Pipser).

Jedan od najrelevantnijih europskih festivala je i onaj u Karlovim Varima, koji također nosi priznanje FIAPF-e, što ga stavlja uz bok Cannesu, Berlinu, San Sebastianu, Varšavi, Tallinnu (Black Nights), Locarnu i drugima. Tamo se mnogobrojnoj publici premijerno predstavio debitantski igrani film Proslava redatelja Bruna Ankovića i scenaristice Jelene Paljan (Eclectica). Film je bio uvršten u glavni natjecateljski program. U programu Special Screeninga, svjetsku premijeru imao je već spomenuti dokumentarni film, Real, ukrajinskog redatelja Oleha Sentsova (koprodukcija Propeler Film).

Hrvatskih je naslova bilo i na Filmskom festivalu Black Nights u Tallinnu, kao i na dva podfestivala koji se odvijaju paralelno, PÖFF Shorts (za kratkometražne filmove) i Just Film (Youth&Children's Festival) za djecu i mlade. U sklopu Black Nights festivala, održao se posebno kuriran Program sportskog filma Estonskog olimpijskog odbora, u sklopu kojeg se prikazivao i hrvatski kino-hit, Dražen. U glavnom natjecateljskom programu svjetsku premijeru imala je hrvatska manjinska koprodukcija, dugometražni igrani film Carstvo zečeva turskog redatelja i scenarista Seyfettina Tokmaka (koprodukcija Nukleus Film), koji je na koncu osvojio i dvije nagrade: za najbolju filmsku fotografiju, koju potpisuje Claudia Becerril Bulos te za najbolji scenarij, koji je napisao redatelj Seyfettin Tokmak. U konkurenciji POFF Shortsa, prikazao se film Grčke marelice redatelja i scenarista Jana Krevatina (ADU), dokumentarno-animirani Nema mjesta Jelene Oroz (Bonobostudio) te animirani Žarko, razmazit ćeš dite Milivoja i Veljka Popovića (Prime Render Studios). U drugom podfestivalu, Just Film, prikazivala se manjinska koprodukcija, igrani film Blok 5 Klemena Dvornika (koprodukcija Antitalent), koji je svjetsku premijeru imao na 77. Filmskom festivalu u Locarnu.

Na venecijanskoj Mostri, također je bila prisutna hrvatska produkcija. Naime, tamo je svjetsku premijeru, u sklopu programa Horizonti, imala manjinska koprodukcija Pod sretnom zvijezdom redatelja Pétera Kerekesa (koprodukcija Restart). 

Međunarodni festival kratkometražnog filma u njemačkom Oberhausenu također nosi FIAPF-inu oznaku za kratku i dokumentarnu konkurenciju, a upravo tamo je prikazan kratkometražni dokumentarno-eksperimentalni film Bol multimedijalnog umjetnika Ivana Faktora (Sve gore i gore), koji je preminuo u studenom 2023. godine. Film, koji je svjetsku premijeru imao na festivalu u Rotterdamu, je na kraju osvojio i posebno priznanje žirija. Dodajmo da je u Rotterdamu svjetsku premijeru u glavnoj konkurenciji imao i film autorice Ane Hušman, Radije bih bila kamen (Studio Pangolin).

Hrvatski film tijekom 2024. godine predstavljao se i na nizu drugih relevantnih festivala različitih vrsta koji svake godine privlače pozornost industrijskih stručnjaka i publike. Primjerice, za dokumentarni film tu je DOK Leipzig, na kojem je svjetsku premijeru imao film Renate Lucić, Godina prođe, dan nikako (Wolfgang & Dolly), zatim Sheffield DocFest na kojem se publici prvi put predstavio film Gorana Devića, Paviljon 6 (Petnaesta umjetnost), CHP:DOX na kojem je održana svjetska premijera dugometražne manjinske koprodukcije KIX Davida Mikulana i Balinta Revesza (koprodukcija Eclectica), FIPADOC u francuskom Biarritzu na kojem je međunarodnu premijeru imao film Melite Vrsaljko, Knin – Zadar, a svjetsku premijeru manjinska koprodukcija Jump Out Nikole Šaravanja (koprodukcija Fade In) te su se prikazivali i Između revolucija Vlada Petrija (koprodukcija Restart), Tijelo (koprodukcija Wolfgang&Dolly) i film hrvatske autorice Karle Crnčević, Divlje cvijeće.

Za animaciju, ističe se festival u Annecyju na kojem se predstavljalo nekoliko domaćih naslova: animirani film Vuka Jevremovića, Moral Support, imao je svjetsku premijeru u sklopu natjecanja kratkometražnog filma, film Prozori s južne strane Eugena Bilankova međunarodnu, u sklopu natjecanja studentskog filma, a prikazivala se i manjinska koprodukcija Borisova pekarnica Maše Avramović (Jadranska animacija). Dva su animirana naslova doživjela posebne uspjehe u 2024. godini: Eeva autorskog dvojca Lucije Mrzljak i Mortena Tšinakova (Jadranska animacija) i Obiteljski portret Lee Vidaković (Jadranska animacija) bili su nominirani za Europsku nagradu animacije (nagrada Emile), u pet različitih kategorija, a svaki od njih je nagradu i osvojio: Eeva za Najbolju pozadinu i likove, a Obiteljski portret Lee Vidaković za Najbolje oblikovanje zvuka i glazbu (Zoran Maksimović, Miroslav Jovančić).

Među mnogobrojnim festivalima na kojima su se prikazivali hrvatski filmovi (možete pregledati oznaku festivali na našoj službenoj stranici), važan je bio i CinEast u Luksemburgu koji je posebnu pažnju posvetio hrvatskoj kinematografiji kroz bogati fokus program. Osim suvremenih naslova, festivalska je publika imala prilike gledati i neke od klasika Zagrebačke škole crtanog filma.