Ovogodišnje, 23. izdanje Human Rights Film Festivala održat će se od 1. do 7. prosinca u Zagrebu u Kinu Kinoteka, KIC-u, mikro-kinu MaMa i Močvari. Human Rights Film Festival posvećen je ljudskopravaškim temama i autorskom filmu, a ove godine donosi dvadeset i jedno filmsko ostvarenje - igrane, dokumentarne i eksperimentalne filmove koji su obilježili tekuću godinu. 

Film Ono što treba činiti Srđana Kovačevića (FADE IN) koji je svjetsku premijeru imao na Međunarodnom festivalu dokumentarnog i animiranog filma DOK Leipzig 2025. donosi priču o troje pojedinaca koji formiraju sindikat za pomoć imigrantima. Njihovo Radničko savjetovalište iz Ljubljane (Delavska svetovalnica) postaje svakodnevna adresa i jedini saveznik za brojne radnike sa Balkana, Afrike ili Azije, gdje svakodnevno traže pomoć, prevareni i gladni, bez zarađenih plaća i bez nade u bolje sutra. Ovo je priča o naličju suvremene Europe, ali i pravom sindikalnom radu, o mogućnostima i ograničenjima tog rada i nesebičnoj solidarnosti koja je usprkos svemu moguća. 

Pored filma otvaranja, Hrvatsku i regiju zastupa još šest raznovrsnih art filmova; animirani film Svi operateri su trenutno zauzeti autora Dalibora Barića (Kaos d.o.o.) priča je o aktualizaciji, zastranjenjima i zabludama stvaralačkog procesa. U ovom je ostvarenju elementarna priča konkretnija no što je to bio slučaj s dojmljivim prethodnikom Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa, ilustrirajući problematiku položaja komercijalnog pisca/scenarista, umjetničke hiperprodukcije i promicanja kvantitete pred kvalitetom, uključujući neizbježne konotacije korištenja umjetne inteligencije u pisanju kao sredstvu proizvodnje potrošnog sadržaja. U središtu priče je nekad cijenjeni scenarist, danas  zaboravljen autor koji nevoljko prihvaća posao u bizarnom turističkom resortu Simula Peninsula.

Dokumentarni film Ne shvaćajte to ozbiljno Jelene Jureše nastaje u belgijsko-hrvatskoj produkciji, a riječ je o filmskom koncertu koji istražuje povijesno poricanje, nasilje, egzil i otpor. Kritizira društveno ponašanje oblikovano kapitalizmom i imperijalnom pohlepom. Referira se na slike nizozemskog Zlatnog doba koje veličaju kapitalizam i nasilje. Glas performerice evocira esej Dubravke Ugrešić, koja se suprotstavljala nacionalističkim narativima te upozorava: od mikroagresija do genocida, od masakra do kapitalističkih sustava kontrole. U filmu nastupaju plesačica Marije Nie te glazbenici Alen i Nenad Sinkauz.

Ovogodišnji program donosi i novi film stalnog festivalskog gosta, redatelja Daneta Komljana - riječ je o igranom filmu Linije života koji je tematski i estetski naslonjen na prethodni redateljev eksperimentalno-igrani film Afterwater te je svojevrsni nastavak istraživanja psihofizičkih krajolika na granici snolikosti. U središtu priče je Branko koji opsesivno prati svog brata kroz noći obasjane neonskim svjetlima Beograda, pokušavajući razumjeti njegovo neobično ponašanje. U filmu nastupaju Ivan Čuić, Branka Katić, Petja Golec Horvat i Rok Juričić, a film je premijerno prikazan u službenoj konkurenciji Locarno Film Festivala.

Otapanje vladara igrani je film jednog od najistaknutijih predstavnika crnogorske struje meditativnog filma Ivana Salatića, smješten u Crnu Goru u 19. stoljeće, gdje prati umirućeg pjesnika-vladara Morlaka koji odlazi u Italiju u potrazi za lijekom, napuštajući svoju domovinu. U filmu na razmeđu dokumentarnog i igranog ispituje društvene i kulturne stereotipe, plastično pokazujući konotacije promjena vizure, legitimnost i neizbježnost fikcionalizacije kao nužnog načina naknadnog tumačenja i kreiranja povijesti. U filmu nastupa cijenjeni pjesnik, pisac i kritičar Marko Pogačar, a uz njega Luka Petrone, Tea Ljubešić, Jakov Zovko, Vanja Matić i drugi. Film je premijerno prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu, a realiziran je u manjinskoj hrvatskoj koprodukciji (Dinaridi Film). 

Konačno, autor Ivan Marković na festivalu će prikazati dva dokumentarna filma - Centar i Inventar progovaraju o Sava centru - taj impozantni kongresni centar izgrađen je koncem 1970-ih u središtu Novog Beograda. Za vrijeme socijalističke vladavine, u njemu su se održavale stotine međunarodnih sastanaka, uključujući konferencije MMF-a, Interpola te samita Pokreta nesvrstanih. Nakon raspada Jugoslavije, kapaciteti prostora postali su preveliki za prvobitnu namjenu prostora te zgrada čeka na privatizaciju i komercijalnu rekonstrukciju. Uz projekciju filmova, 2. prosinca u KIC-u se otvara i Markovićeva izložba Inventar.

Human Rights Film Festival isprofiliran je kao festival koji uporno prati i podržava rad najznačajnijih autorica i autora nezavisnog filma koji koketiraju s različitim filmskim formama, poetikama i estetikama; tako i ove godine, među ostalima, donosi aktualne naslove Kelly Reichardt, Paola Sorrentina, Lava Diaza, Kamala Aljafarija, Masche Schilinski, Lászla Nemesa, Bena Riversa i mnogih drugih.

Pored filmskog, festival uključuje i popratni, diskurzivni program koji za cilj ima otvoriti aktualne društveno političke teme. Također, ovogodišnji festival privremeno će ugostiti i kolegice i kolege iz beogradskog Studentskog kulturnog centra u egzilu (SKC u egzilu) uz filmski i diskurzivni program koji će se reflektirati na aktualnu društveno-političku situaciju u Srbiji.

Human Rights Film Festival nastaje u organizaciji organizaciji Multimedijalnog instituta (MaMa) i Udruženja za razvoj kulture “URK” (Močvara). Ulaz na sve projekcije je slobodan, osim na projekcijama u Kinoteci gdje je potrebno preuzeti besplatne ulaznice na blagajni kina.