Nakon uspostavljene dijagnoze Parkinsonove bolesti i prvobitnog straha od razvoja simptoma, Faktor je odlučio vizualizirati vlastitu bolest snimajući kamerom mobitela sebe, suprugu, dvorište, ulicu, atelje, a prije svega svjetlosne atrakcije u stanu i ateljeu. I nakon 50 godina snimanja filmova, njegova strast za stvaranjem i životom je još uvijek tu. Faktor snima svakodnevicu, ali dnevničku strukturu narušava intervencijama u stvarnost koristeći svjetlosne atrakcije ili optičke prepreke poput vlastitih drhtavih prstiju. Intervencijama u dokumentarne situacije stvara potpuno iznenađujući unutarnji svijet umjetnika zatočenog u prostoru.