Pero Kvesić rođen je 1950. u Zagrebu, a najveći dio djetinstva proveo je u Bjelovaru. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao je filozofiju i sociologiju, a još za vrijeme studija bio je urednik u "Omladinskom tjedniku", "Studentskom listu" i "Tjednom listu omladine" te je bio jedan od pokretača omladinskog kluba Jabuka.

Nakon dužeg boravka u SAD-u, bio je glavni urednik omladinskog lista "Polet" i časopisa "Pitanja". Sedamdesetih godina surađivao je u magazinu "Start", a osamdesetih je bio je samostalni umjetnik. Četiri godine bio je tajnik Društva književnika Hrvatske, a ostat će zapamćen i kao pokretač biblioteke i časopisa "Quorum".

Autor je niza proznih djela, među kojima su zbirke pripovjedaka "Uvod u Peru K." (1975.), "Mladi K." (1983.), "Uspomene urednika erotskog magazina" (2003.) i "Vrijeme rata i razonode" (2014.), te romane "Što mi rade i što im radim" (1984.), "Rent-a-car express" (2000.) i "Stjecaj okolnosti" (2002.). Objavio je i nekoliko zbirki pjesama te nekoliko romana za djecu i slikovnica.

Autor je, začetnik i kreator likova i animirane serije Mali leteći medvjedići, zajedno s Dušanom Vukotićem i Nevenom Petričićem.

Ljepota života na filmu

Posljednjih se godina Kvesić bavio dokumentarnim filmom. Njegov dugometražni dokumentarni prvijenac Dom Spiro Spero osvojio je niz nagrada na domaćim i inozemnim festivalima.

"Autora nagrađujemo jer nam je pokazao ljepotu života i ljubavi i kako pronaći snagu da s vlasititom smrtnošću nosi na šaljiv i dostojanstven način," ovim je riječima žiri festivala u Krakovu obrazložio dodjelu nagrade za najboljeg redatelja Peri Kvesiću, 2017. godine. 

Godinu dana ranije, Kvesiću je u pulskoj Areni uručena godišnja Nagrada Vedram Šamanović. 

"Film je nastao na neočekivanom, ali kako se pokazuje vrlo plodnom presjecištu dokumentarističkog žanra film-eseja i V-loga, internetskog audiovizualnog dnevnika, koji kod većinski tinejdžerskih autora i recipijenata funkcionira kao svojevrsni 'selfie u vremenu'. Kvesićev selfie u vremenu ovu formu koristi iznimno uspješno, hipnotički uvlačeći gledatelja u svoju svakodnevicu i svjetonazorske kontemplacije," navodilo se u obrazloženju žirija.

Kvesićev je film proglašen najboljim na Liburnia film festivalu i talijanskom Festival dei Popoli, dok je na Danima hrvatskog filma osvojio Grand prix. 

Posljednji dokumentarni film bio mu je Kuća na Kraljevcu. U središtu filma je zagrebačka kuća koja se nalazi na Kraljevcu broj 35, koja je u posljednjih pola stoljeća pružala sklonište brojnim, raznolikim ljudima. Velik broj stanara kuće bio je istaknut na raznim poljima umjetničkog stvaralaštva i društvenih djelatnosti pa su u njoj stvorene vrhunske knjige, filmski scenariji, fotografije, ilustracije, stripovi, glazba, predstave, filmovi... U kući, koju je svojevremeno izgradio Slobodan Praljak, živjeli su, između ostalih, Abdulah Sidran, Goran Babić, grupa Ayllu, Igor Kordej, Goran Pavelić Pipo, Milan Trenc, Davor Slamnig i Pjer Žardin, a u nju su navraćali Davor Gobac, Mirko Ilić, Vilim Matula... Prateći njihove sudbine, kao vlasnik kuće i autor filma Pero Kvesić govorio je o minulom, ali i današnjem vremenu. Zbog redateljeve bolesti, film su dovršili koscenaristica i montažerka Vesna Biljan Pušić i producent Nenad Puhovski. 

Kuća na Kraljevcu premijerno je prikazana na festivalu DokuFest Prizren, a u domaćim se nezavisnim kinima prikazivala od rujna. 

Naslovna fotografija: Pero Kvesić na dodjeli nagrada Festivala u Krakovu