Boris Kolar pripadao je naraštaju umjetničkih vizionara koji su hrvatskom animiranom filmu osigurali istaknuto mjesto u svjetskoj kinematografiji. Od svojih početaka u animaciji 1952. godine, preko stvaranja Zagrebačke škole crtanog filma, do autorskih ostvarenja koja su pomicala granice filmskog izraza, Kolar je pokazivao iznimnu crtačku virtuoznost, inventivnost i hrabrost umjetničkog istraživanja.

Njegovi filmovi Bumerang (1962.) i Vau-vau (1964.) ostaju antologijska ostvarenja hrvatske animacije, prepoznata i nagrađivana na međunarodnim festivalima. Za svoj izniman doprinos filmskoj umjetnosti 2024. godine primio je Zlatni Oktavijan za životno djelo.

Posebno mjesto u njegovu bogatom opusu zauzima Profesor Baltazar, jedan od najprepoznatljivijih likova hrvatske animacije i trajni dio kulturnog sjećanja brojnih generacija. Kao jedan od njegovih ključnih stvaratelja, zajedno s drugim velikim autorima Zagrebačke škole, Kolar je oblikovao svijet u kojem se problemi rješavaju znanjem i maštom, a različitosti prihvaćaju s razumijevanjem i dobrotom. Upravo su te vrijednosti Profesoru Baltazaru osigurale trajnu bliskost s publikom daleko izvan hrvatskih granica. Kolarova povezanost s Baltazarom nije prestala ni u poznim godinama: nastavio je pridonositi novim ostvarenjima, među kojima su Augustova treća sreća, Vrline iz dubine i Hektorovo otkriće.

No iza velikog umjetnika stajao je i čovjek iznimne intelektualne znatiželje, osebujnog duha, britkog humora i neiscrpnog pamćenja. Zaljubljenik u Zagreb, njegovu povijest i ljude, Kolar je bio pripovjedač koji je u naizgled običnim događajima pronalazio neobično.

U autobiografskoj knjizi "Sjećanja i razmišljanja jednog Zagrepčanca", koju je 2016. objavila Udruga profesor Baltazar, ostavio je dragocjeno svjedočanstvo o vremenu, ljudima i vlastitom životu. Akademik Zlatko Bourek u predgovoru ga je opisao riječima koje možda najljepše sažimaju njegovu osobnost: "Boris Kolar je umnik umjetnik!" U tim je riječima sadržana bit Kolarove posebnosti – spoj iznimnog talenta, širokog duha i vlastitog, nepogrešivo prepoznatljivog pogleda na svijet.

Odlaskom Borisa Kolara završava se jedno dragocjeno poglavlje povijesti hrvatske animacije. Ostaju njegovi filmovi, crteži, priče i nezamjenjiv doprinos umjetnosti koja je proslavila Hrvatsku. Ostaje i Profesor Baltazar, kao trajni podsjetnik da se stvaralačka mašta može staviti u službu čovjeka i učiniti svijet boljim.

Boris Kolar nije nam ostavio samo filmove koje ćemo pamtiti, nego i svijet u kojem su mašta, dobrota i ljudska domišljatost uvijek imale posljednju riječ.

"S dubokim poštovanjem, zahvalnošću i iskrenom sućuti njegovoj obitelji i svima koji su ga poznavali i voljeli, opraštamo se od velikog umjetnika i čovjeka," poručuju Udruga Profesor Baltazar, poduzeće Profesor Baltazar i Zagreb film.

Naslovna fotografija: Boris Kolar
(Davor Puklavec/PIXSELL)