'Smrću akademika Zlatka Boureka Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti izgubila je jednog od svojih najuglednijih članova, a Hrvatska jednog od svojih najvećih, najsvestranijih i najoriginalnijih umjetnika koji je otvorio novo poglavlje modernog hrvatskog likovnog, kazališnog i filmskog stvaranja', izjavio je predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zvonko Kusić.

Zlatko Bourek rodio se 4. rujna 1929. u Požegi, a djetinjstvo je proveo u Osijeku gdje je završio osnovnu i srednju školu. Od 1943. do 1945. sudjelovao je u Antifašističkoj borbi, a deset godina nakon rata diplomirao kiparstvo i slikarstvo na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, kod prof. Koste Angelija Radovanija.

Još za vrijeme studija s grupom istomišljenika osnovao je Zagrebačku školu crtanog filma koja je unijela novi koncept u nastanak animiranih filmova i stekla svjetski ugled. Grafičke radove izlaže od 1959., a slike od 1963. i one već tada imaju glavne značajke njegova likovnog stvaralaštva: groteskni humor s nadrealističkim elementima povezanim s folklornim sastavnicama.

Bio je scenograf svjetski poznate serije animiranih filmova Profesor Baltazar realizirane od 1967. do 1978. u kojoj je, po uzoru na Rijeku, likovno osmislio mjesto radnje Baltazar-grad.

Crtanim filmom počeo se baviti kao crtač podloga i svoj prvi uspjeh postigao filmom Cowboy Jimmy (1957.), a zatim slijede filmovi Happy End (1958.), Inspektor se vraća kući i Kod fotografa (1959.).

Od 1960. radio je crtane filmove po vlastitim scenarijima, među kojima se izdvajaju Kovačev šegrt, I videl sem daljine meglene i kalne, Bećarac, Kapetan Arbanas Marko, Mačka, Školovanje i Ručak. Kao režiser i scenarist snimio je tri igrana filma, Cirkus Rex, Crvenkapica, Ventrilokvist.

Od 1971. surađivao je kao scenograf i kostimograf s uglednim kazalištima u Njemačkoj, a od 1988. bio je stalni član kazališta Hans Wurst Nachfahren u Berlinu. Na Dubrovačkim ljetnim igrama 1977. je režirao lutkarsku farsu Orlando maleroso autora Saliha Isaaca, čime je započeo obnovu lutkarskog scenskog izraza u Hrvatskoj, a velik je uspjeh ostvario 1982. s lutkarskom predstavom Hamlet Teatra &TD.

Među posljednjim njegovim ostvarenjima ističe se režija, kostimografija i scenografija za predstavu Kralj Ubu Alfreda Jarryja na 51. splitskom ljetu 2005., dok je 2010. u Zagrebačkom kazalištu lutaka postavio lutkarsku predstavu za odrasle Jedini neuspjeh Adolfa H Georgea Taboria za koju je radio scenarij, režiju i nacrt za lutke.
Prije tri godine s Pavlom Štalterom je režirao animirani kratkometražni film Wiener Blut, njegovo sjećanje na početak Drugog svjetskog rata, nadahhnuto slikama Georga Grosza i Otta Dixa.

Na Savskom nasipu u Zagrebu 2016. je postavio skulpturu Međaš protiv uroka i poplave.

Bourek je samostalno izlagao u Duisburgu, New Yorku, Dubrovniku, Varaždinu, Osijeku i Zagrebu, a sudjelovao je i na nizu skupnih izložbi diljem svijeta. Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo.

Naslovna fotografija: Zlatko Bourek