Odrastao u Privlaci i Zadru, Mustać je početkom 1980-ih studirao pravo, a filmom se počeo baviti u Kinoklubu Split, kao pripadnik četvrte generacije poznate splitske škole alternativnog filma. Režirao je više od četrdeset alternativnih i kratkih filmova, videoradova, televizijskih dokumentaraca, glazbenih spotova i igranih filmova. Njegovi su radovi prikazivani na festivalima i retrospektivama u Hrvatskoj i inozemstvu, a tri puta osvojio je Oktavijana Hrvatskog društva filmskih kritičara, 1996., 1999. i 2001. godine.

Od početka 1980-ih snimao je zapažene kratkometražne filmove, u rasponu od lirsko-poetskih do strukturalno-konceptualnih, te je jedan od, ističe Hrvatski filmski savez, rijetkih autora svoje generacije koji je uspješno prebrodio prijelaz s analognih (celuloidnih) na elektroničke formate.

Devedesetih godina nametnuo se kao jedan od najzanimljivijih videoautora radom Bouquet (1996), realiziran u Autorskom studiju - fotografija, film, video. Njime je zaradio i jedan od ukupno tri osvojena Oktavijana na Danima hrvatskoga filma, zaključno s kratkim igranim Nigredom (2001), svojim prvim profesionalnim filmom u produkciji Hrvatskog filmskog saveza i Vere Robić Škarice, a u snimateljskoj suradnji s klupskim kolegom Borisom Poljakom, s kojima nastavlja suradnju sve do 2016. na nizu kratkih eksperimentalnih, dokumentarnih, igranih i rodovski hibridnih filmova, surađujući i s dokumentarnim programom Hrvatske radiotelevizije.

U njegovu bogatom opusu ističe se dugometražni dokumentarni film Martinac iz 2015., posvećen splitskom avangardnom redatelju i pjesniku Ivanu Martincu. Za HRT režirao je znanstveno-popularni serijal Hrana kao lijek, koji se sastoji od deset polusatnih epizoda. Svoj posljednji film Otvor, koji se trenutačno nalazi u postprodukciji, "montirao" je s bolesničke postelje, otkriva Mediteran Film Festival, na kojem je Mustać niz godina obnašao ulogu selektora.