Ivan Brkić rođen je 15. siječnja 1960. godine u Vinkovcima, glumu je upisao 1979. kao prva generacija studenata na ADU u Osijeku, gdje je diplomirao 1984. u klasi Fabijana Šovagovića. Od 1982. do 1985. i od 1986. do 1988. bio je angažiran u Drami HNK u Osijeku, a od 1992. član je Drame HNK u Zagrebu. Kao glumac koji je njegovao tzv. filmsku glumu, na sceni zagrebačkog HNK ostvario je niz zapaženih karakternih uloga. Surađivao je i u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci i Satiričkome kazalištu Kerempuh.

Kao izrazito sugestivan filmski glumac ostvario je velik broj uloga u filmovima (Duga mračna noć Antuna Vrdoljaka, Blagajnica hoće ići na more Dalibora Matanića, Kako je počeo rat na mom otoku, Maršal, Svećenikova djeca Vinka Brešana, Vukovar se vraća kući, Sokol ga nije volio, Đuka Begović, Metastaze  Branka Schmidta, Moram spavat’ anđele, Je li jasno prijatelju Dejana Aćimovića, Šegrt Hlapić Silvija Petranovića, Ne dao bog većeg zla Snježane Tribuson, Gospa Jakova Sedlara, Stepinac Daniela Marušića, Dva igrača s klupe Deana Šorka, Holding Tomislava Radića, Isprani, Tu  Zrinka Ogreste, Oprosti za kung fu Ognjena Sviličića) te u TV serijama (Vrijeme za…, Obiteljska stvar, Olujne tišine, Cijena života, Balkan inc., Novo doba, Bitange i princeze, Zakon, Loza, Mamutica, Vježbanje života, Odmori se, zaslužio si…).

"Brko, kako smo ga od milja zvali, nije najčešće na sceni bio glavni junak ni veliki ljubavnik, ali bi bez greške ostvarivao likove smještene u zadane prirodne okolnosti na kojima je gradio odnose i suodnose s partnerima, uvijek kao pouzdan suigrač. Njegove manje, osebujno ostvarene karakterne role, bile su ono po čemu ćemo ga svi pamtiti. Tugujemo za našim kolegom čija je posvećenost umjetnosti, kreativnost, stvaralačka iskra u oku, ljudska dobrota ono što će nam zauvijek nedostajati, kao i njegova stalna uključenost i potreba da pomogne u svim onim teškim profesionalnim ili životnim trenucima koje svi ponekad doživljavamo", navodi se u priopćenju Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.