Radnja Obrane i zaštite odvija se u suvremenom Mostaru, a prati jedan dan u životu sredovječnog muškarca Slavka (Bogdan Diklić). Kada mu umre stari prijatelj Đulaga, Slavko se osjeća dužnim otići na pogreb. Ali u njegovom rodnom gradu Mostaru ova jednostavna društvena obaveza može mu prouzročiti mnoge probleme sa susjedima ili čak s mjesnim političkim moćnicima. Ako ne ode, njegova žena (Nada Đurevska) će ga smatrati kukavicom, ožalošćena obitelj mu nikada neće oprostiti, a Slavko neće moći oprostiti sam sebi.

Obrana i zaštita drugi je dugometražni igrani film Bobe Jelčića i prvi dugometražni igrani film producentice Zdenke Gold iz produkcijske tvrtke Spiritus movens. Bobo Jelčić autor je i scenarija, direktor fotografije je Erol Zubčević, montažerka je Ivana Fumić, scenograf je Mario Ivezić, kostimografkinja Sanja Džeba, a slikarica maske Ana Bulajić Črček. Koproducenti filma su Josip Popovac (HRT), Tomislav Bubalo (Kadar) i Tomislav Topić (Kadar), a film je sufinanciran sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra.

Obrana i zaštita nastala je iz moje potrebe za definiranjem trenutačne situacije u Mostaru, ali ne one vanjske, političke, nego unutarnje i psihološke, kao neka vrsta sublimacije emocija. Ideja je bila proniknuti u obrazac ponašanja čovjeka koji živi u Mostaru, bez vladajućih ideoloških premisa. To sve naravno ima veze i s mentalitetom, izjavio je Jelčić o potrebi snimanja filma na ovu temu.

Budući da je i sam rođen u Mostaru, Jelčić se osvrnuo i na osobnu stranu povratka u Mostar. Emotivno je opterećujuće vraćati se u nešto svoje, dakle u prostor iz kojeg si davno otišao, sa značenjem povratka u prošlost. I bez rata je opterećujuće, a kamoli onda kad se on dogodio i odredio budućnost, a o sadašnjosti da i ne govorim. Istjerivanje duhova, ma kako to figurativno zvučalo, jest potrebno i nužno.

Bobo Jelčić inače je cijenjeni kazališni redatelj, poznat po svom specifičnom radu s glumcima, s kojima ponekad sukreira priču i likove. O metodama rada na filmu izjavio je sljedeće: Neke su scene unaprijed zamišljene tako da ne budu napisane nego izvedene doslovce iz energija na setu. Npr. u jednoj sceni Slavko, glavni lik, pada u nesvijest što prouzrokuje pravu zbrku u stanu. Ta scena uopće nije napisana, nego je proizvedena na setu. U toj nam je sceni ritam bio jako važan. Inače volim ludizam, slobodu, skice iz kojih se proizvodi. Tome sam sklon i kazalište koje radim dobrim se dijelom sastoji iz takvih stvari, puno više nego u puritanizmu i poštivanju isključivo onoga što je napisano u tekstu.

U Obrani i zaštiti glavne su uloge odigrali glumački veterani Bogdan Diklić i Nada Đurevska, dok se u ostalim ulogama nalazi čitav niz renomiranih imena: od Ivane Roščić u ulozi Đulagine kćeri, Rakana Rushaidata u ulozi Slavkova sina, pa do Vinka Kraljevića i Sergeja Trifunovića u ulozi susjeda. Kod glumaca sam inzistirao na onome na čemu uvijek inzistiram - na jakoj osobnosti, koja je sama po sebi snažna i izvan filma. Važni su mi i prilagodljivost glumca, i naravno, mogućnost odgovarajuće personifikacije svih onih zadatosti koje karakteriziraju zamišljeni lik.

Ivana Roščić i Vinko Kraljević nisu ranije surađivali s Bobom Jelčićem, a na presici su se izrazito pozitivno izrazili o iskustvima sa snimanja. Ulogu sam nadograđivala probama i dugim razgovorima. Prije nego što bi krenula akcija Bobo bi kroz neka obična pitanja neovisna o filmu ili liku pripremio za kadar. Bobo obožava glumca i u tome leži čar njegovih metoda, izjavila je Ivana Roščić, a Vinko Kraljević dodao je: Bobo ne uzima ništa što nije izišlo iz tebe taj čas, kad se scena snima: ne prolazi ništa rutinski. To je njegova velika kvaliteta i redateljski adut, a ima šarma i erudicije da glumce dovede do njih samih, očisti ih od balasta i svega što bi bio teret glumačkoj zaigranosti. Snimajući Obranu i zaštitu imali smo vremena ponavljati scenu sve dok ne budemo zadovoljni onim što smo snimili. U TV-serijama, pogotovu danas, te mogućnosti, uglavnom nema.

Vinko Kraljević osvrnuo se i na suradnju s Bogdanom Diklićem. Bogdan Diklić je glumac vrlo jednostavnog i nabijenog glumačkog izraza. Što bismo rekli, glumi kao da nije glumac, kao u dokumentarnom filmu. Čovjek bi rekao da tako jednostavno dolazi do svojih glumačkih rezultata. Međutim, vrlo je energičan na snimanju, s jako puno pitanja o tome kako rješiti neku scenu. Pritom je duhovit i ugodan suradnik. Bobo kao redatelj i Bogdan kao glumac imaju dosta sličnosti: vrlo analitični i precizni u procesu rada, a rezultat rada emotivan, jednostavan i pametan.

Snimanjem je bila zadovoljna i Zdenka Gold, producentica filma iz produkcijske tvrtke Spiritus movens, kojoj je ovo bio prvi dugometražni igrani film. Rad na filmu bio je dugotrajan proces, ali s vrlo precizno definiranim rezultatom. Dugo smo birali filmsku ekipu, dugo smo birali glumce, dugo su trajale i produkcijske pripreme, kao i probe s glumcima, ali zato smo u snimanje ušli spremni znajući što želimo i završili smo ga ranije od planiranog! Smatram to ogromnim uspjehom i za Bobu koji je prvi puta bio samostalno u ulozi filmskog redatelja, ali i za mene koja sam po prvi puta samostalno producirala film. U ostvarenju tog uspjeha ključni su bili Bobin i moj prvi suradnik: pomoćnik redatelja Radivoje Andrić i direktor filma Dubravko Petrović Baja.

Bobo Jelčić i Zdenka Gold osvrnuli se i na činjenicu da je film ušao u program Forum prestižnog Berlinalea. Jelčić je rekao: Naravno da sam počašćen i da mi je jako drago što se to dogodilo. Posebno stoga što dolazim iz jednog drugog, kazališnog, svijeta. Jako me zanima kako će film proći u Berlinu i hoće li imati uspjeha kao naše kazališne predstave. Zdenka je dodala: Meni je to velika potvrda i svojevrsna nagrada. Velika potvrda kvalitete filma koji smo napravili, i nagrada za sve ono kroz što smo prošli realizirajući ovaj film. Mislim da je ovo priznanje tim veće jer smo Bobo i ja debitanti na svjetskoj filmskoj sceni, a s ovakvim početkom i dobrim vjetrom u leđa možete još puno toga očekivati od nas!

Uspjeh filma prokomentirao je i ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra Hrvoje Hribar. U SFRJ postojao je kolosalni sustav koji se zvao Obrana i zaštita, koji se na kraju pokazao kao uzaludan i uglavnom idiotski zamišljen. Utoliko već od naslova ovog filma nalazimo se na području fine duhovitosti. U katalagu naslova HAVC-a ovaj film svrstan je u rubrici "finih stvari", pametnih djela koje pravimo za izbirljivu publiku i vrhunske festivale. Ovaj film danas ispraćamo na put, a adresa je Berlinale. Hrvatska filmska politika očito je razboritija od Titove obrambene! Iako smo zadnjih tjedana u fokusu kao radionica uspješnica na box officeu, HAVC još uvijek skrbi za autorski film. Drago mi je što ovo autorsko djelo potpisuje važan kazališni autor. Sam Mendes i Stephen Daldry kazališni su autori koji su se snašli na filmu. Jelčić očito ide tim putem.

Hrvoje Hribar također je dodao: Još me nešto veseli: kazalištarci na filmu uspijevaju tamo gdje postoji ozbiljna kinematografija. Tamo gdje postoje kompetentni producenti i ekipe koje znaju rasporediti kreativni teret na momčad. Čestitam Bobi Jelčiću, producentici Zdenki Gold, montažerki Ivani Fumić, snimatelju Erolu Zubčeviću i fantastičnim glumcima.

Program Forum (International Forum of New Cinema) ove će godine doživjeti svoje 43. izdanje. Radi se o programski najsmjelijoj selekciji Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu u kojem se naglasak stavlja na inovativna djela koja predstavljaju odmak od srednje struje i njeguju nekonvencionalne filmske pristupe. Ovogodišnje, 63. izdanje Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu, inače najposjećenijeg filmskog festivala na svijetu koji svake godine privuče oko 300.000 posjetitelja, održava se od 7. do 17. veljače 2013., a njegov službeni program čine još nekoliko potprograma, među kojima su najpopularniji i najznačajniji službeni natjecateljski program, Berlinale Shorts i Panorama.

Filmovi prikazani u programu Forum ne ulaze u konkurenciju za službene festivalske nagrade, ali mogu osvojiti neku od nagrada koje dodjeljuju nezavisni žiriji Festivala u Berlinu, kao što je Nagrada Ekumenskog žirija (koja je prošle godine pripala filmu Parada Srđana Dragojevića, inače prikazanoj u programu Panorama), nagrade žirija FIPRESCI i C.I.C.A-e, nagrada žirija Amnesty International, nagrada Peace Film Prize, Nagrada čitatelja dnevnika Tagesspiel, Filmska nagrada Caligari itd.

Fotografije s presice, fotografije iz filma i ostale press-materijal možete pronaći ovdje.
Priopćenje za medije Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu dostupno je ovdje.
Fotografije iz filma potpisuju Nikola Predović i Marko Stanić.