Nenad Puhovski je još kao srednjoškolac 1965. godine počeo snimati prve amaterske filmove, a jedan od njih I bi veče, I bi jutro, dan sedmi (u kooautostvu s Darkom Tralićem), donio mu je pregršt nagrada na tadašnjim omladinskim festivalima. Profesionalni rad počinje 1973., od kada kao redatelj potpisuje više od 250 filmskih i televizijskih produkcija. Radio je i u kazalištu (najviše je traga ostavio osamdesetih u zagrebačkom Teatru &TD), a u to vrijeme počinje predavati na ADU – osnivač je TV katedre i diplomskog studija dokumentarne režije na toj ustanovi. Premda je njegova karijera raznolika i svestrana, današnje generacije filmofila Nenada Puhovskog ponajprije povezuju upravo s dokumentarnim filmom. Pokrećući 1997. produkcijsku kuću Factum, počinje njegov nemjerljivi doprinos ponovnom pokretanju uspavane scene nezavisnog dokumentarnog filma. Nastavljajući na tom tragu, Puhovski realizira još jednu ideju koja će biti prijelomna na domaćoj dokumentarnoj sceni – 2005. osniva festival ZagrebDox, najveći regionalni festival dokumentarnog filma.

Uz sve ovo, Nenad Puhovski ima bogati autorski opus dokumentaraca u kojem se posebno ističu filmovi o otvorenim ranama društva, temama za čiju je obradu trebala ljudska i umjetnička hrabrost. Lora – svjedočanstva, Paviljon 22, Zajedno su naslovi koji su pomicali granice dokumentiranja naše neuralgične stvarnosti, a u godini svog “zlatnog” jubileja vratio se s novim filmom Generacija 68.

Sudbina njegovih radova je bila dvojaka – dok su neki njegovi filmovi (naročito oni o likovnoj umjetnosti) dobivali najviše nagrade u bivšoj državi, Puhovski je istovremeno i jedan od "najkontroverznijih" naših autora. Njegove su kazališne predstave – Orwellova 1984 ili Stoppardove Travestije izazivale reakcije CKSKH i ambasade SSSR-a, TV dokumentarac Mrtva luka bio je bunkeriran 15 godina, Oluja nad Krajinom koju je producirao 2001. godine bila je povodom burne saborske rasprave, a autorski filmovi Lora i Paviljon 22 su izazvali snažne braniteljske prosvjede koji su eskalirali u zahtjevima da autor napusti zemlju.

Nenad Puhovski se ovom nagradom pridružio klubu motovunskih pedesetgodišnjaka koji su obilježili ne samo hrvatski redatelji i glumci – nego i scenaristi, skladatelji, kaskaderi, animatori, direktori fotografije, montažeri, svi oni bez kojih se čarolija filma ne bi dogodila, svi koji su čitav svoj život živjeli za film. Nekih je godina više slavljenika dijelilo nagradu pa tako “kuća slavnih” (ili najizdržljivijih) na brdu filmova broji već 25 ljudi koji su, svatko svojim znanjem i specifični talentom, izgradili hrvatsku kinematografiju.

Slaveći ovog ljeta s Nenadom Puhovskim, Motovun Film Festival se vraća na početak  jer upravo je Nenad krajem devedesetih bio jedan od osnivača i predavača na Imaginarnoj akademiji u Grožnjanu, gdje se kalila ideja o pokretanju novog festivala u Motovunu. Prve festivalske godine produkcija filmova iz Grožnjana imala je svoj posebni program, pa se Puhovski u prvoj godini festivala pojavljuje kao peterostruki producent. 

Motovun Film Festival održat će se od 26. do 30.srpnja., a dodjela ovog priznanja na programu je 28. srpnja.