Nagrada '50 godina' svake se godine dodjeljuje jubilarcima koji su pola stoljeća (dakle, cijeli svoj radni vijek) posvetili umjetnosti pokretnih slika. Ove godine nagrada odlazi u ruke našeg cijenjenog redatelja Rajka Grlića, koji je kao umjetnički direktor osmislio i predao prvu nagradu '50 godina' na Motovun Film Festivalu 1999. godine.

Rajko Grlić rođen je u Zagrebu 1947. godine, a režiju je diplomirao na FAMU u Pragu. Još kao srednjoškolac 1964. godine snimio je svoj prvi amaterski kinoklubaški film Cigla, a u sljedeće tri godine svojim je amaterskim naslovima osvojio više od 20 nagrada. Debitirao je filmom Kud puklo da puklo 1974. godine, a zatim snima Bravo maestro koji je prikazan službenoj konkurenciji festivala u Cannesu. Kao redatelj i koscenarist potpisuje i dugometražne filmove Samo jednom se ljubi, koji je uvršten u program Un Certain Regard Filmskog festivala u Cannesu, zatim U raljama života, Za sreću je potrebno troje, Čaruga, Josephine, Karaula, Novo, novo vrijeme i Neka ostane među nama. Snimao je i kratkometražne filmove, dokumentarce i televizijske serije, pisao scenarije za druge i sebe, bio producent te dvanaest godina umjetnički direktor Motovun Film Festivala. Grlić je gotovo četvrt stoljeća predavao i filmsku režiju na američkim sveučilištima, da bi se skrasio kao "eminent scholar" Univerziteta u Ohiju, gdje  je stvorio didaktički CD-rom How to Make Your Movie, multimedijalni udžbenik nagrađen na najprestižnijim svjetskim festivalima novih medija.  

Povodom nagrade koja će mu biti dodijeljena u Motovunu, Klasik TV će od 25. do 29. srpnja svaki dan u ponoć prikazivati Grlićeve filmove, i to Kud puklo da puklo, Bravo maestro, U raljama života, Samo jednom se ljubi i Novo, novo vrijeme. Publika festivala će pak vidjeti film Čaruga, snimljen 1991. godine.

Motovunski Maverick Jerzy Skolimowski, Elia Suleiman počasni gost

Nagrada Maverick, namijenjena autorima koji su individualnošću, slobodnim duhom i inovativnošću širili ili šire granice filmskog izričaja, dodjeljuje se ove godine Jerzyju Skolimowskom, filmskom redatelju, scenaristu, dramatičaru, glumcu, slikaru i pjesniku. Skolimowski je rođen 1938. godine, a kao scenarist debitirao je 1960. godine u prvijencu Romana Polanskog Nož u vodi. Godine 1964. režirao je dugometražni prvijenac Lični opis (Rysopis) te odlazi u Veliku Britaniju, a potom u SAD gdje snima filmove koji su bili i ostali čudan hibrid "istoka" i "zapada": nerijetko žanrovski, često čak i "pulp". Početkom devedesetih, Skolimowski se povukao iz filma i posvetio slikarstvu, da bi se 2010. vratio režiranju filmom Četiri noći s Anom, meditativnom studijom o osamljenosti i čežnji.

Skolimowski je osvojio mnoge prestižne filmske nagrade, uključujući Grand prix Festivala u Bergamu (Barrier, 1966.), Zlatnog medvjeda u Berlinu (Polazak, 1967.), nagradu žirija u Cannesu (The Shout, 1978.) Za film Ruke u vis! (Hands Up!), koji je bio dugo bunkeriran, osvojio je nagradu novinara na Festivalu u Gdansku 1981. godine. Posebnu nagradu žirija na Venecijanskom festivalu dobio je dva puta - 1985. za Svjetionik (The Lightship) te 2010. godine za film Ubojstva iz nužde (Essential Killing). Skolimowski se nerijetko pojavljuje u svojim filmovima, a glumačke izazove i dalje rado prihvaća, pa je tako zadnju ulogu ostvario u superherojskom filmu Osvetnici (Avengers) iz 2012. godine.

Skolimowski će nagradu preuzeti osobno, a na Motovunu će se moći pogledati dva njegova ostvarenja.

Također, počasni gost 18. Motovun Film Festivala bit će palestinski redatelj s pariškom adresom Elia Suleiman. Suleimanovi filmovi nagrađivani su na najznačajnijim svjetskim festivalima, od Cannesa do Venecije, a najpoznatiji je Divine Intervention iz 2002., crnohumorna nadrealna komedija o Palestincu iz Nazareta koji, da bi posjetio svoju djevojku iz Ramallaha na Zapadnoj obali, mora proći nekoliko kontrolnih točaka. Suleimanova ostvarenja na duhovit način prikazuju svakodnevni život u Palestini, progovarajući o apsurdnostima sukoba Izraela i Palestine. Njegov rad uspoređuju s filmovima Jacquesa Tatija i Bustera Keatona, a među značajnim utjecajima spominje se i teoretičar postkolonijalizma Edward Said, s kojim je surađivao dok je živio u New Yorku.

Naslovne fotografije: Rajko Grlić, Jerzy Skolimowski (photo by: Adam Kozak)