Panel diskusije održane su povodom predstavljanja rezultata europskog projekta 'Postizanje ravnopravnosti spolova i promicanje raznolikosti u europskom audiovizualnom sektoru' koji je trajao dvije godine u partnerstvu s Međunarodnom federacijom filmskih producenata (FIAPF), Europskom audiovizualnom produkcjom (CEPI), Europskom radiodifuznom unijom (EBU), Udruženjem komercijalnih televizija u Europi (ACT), Udruženjem europskih radija (AER), Međunarodnom federacijom glumaca (FIA), Europskom federacijom novinara (EFJ), Međunarodnom federacijom glazbenika, Međunarodnom alijansom umjetnosti i zabave (UNI MEI) i UNI Globalnim sindikatom (UNI Global Union). 

Rezultati otkrivaju kako žene predstavljaju 39 posto globalne radne snage, ali tek su s 27 posto zastupljene na menadžerskim pozicijama. Razlika u plaći između žena i muškaraca u Europi je 16 posto, dok je razlika u mirovinama čak 37 posto u korist muškaraca. Kada je riječ o medijskim radnicama, njih dvije trećine doživjele su neki oblik online zlostavljanja ili uznemiravanja najmanje jednom. Žene u prosjeku dobiju tri puta više zlostavljačkih komentara na društvenim mrežama nego njihovi muški kolege. 

Rezultate projekta na kojem je sudjelovao cijeli niz europskih audiovizualnih organizacija predstavila je Dearbhal Murphy iz Međunarodne udruge glumaca (FIA) uoči prve panel diskusije naziva 'Ravnopravnost spolova i raznolikost u TV i filmskoj produkciji'.  

Na panelu su sudjelovali Tamara Babun (Hrvatska udruga producenata), Katarina Zrinka Matijević (Društvo hrvatskih filmskih redatelja), Dario Vince (Hrvatsko društvo nezavisnih producenata), Ana-Marija Vrdoljak (Hrvatsko društvo dramskih umjetnika), Lana Barić (Hrvatsko društvo filmskih djelatnika), Chris Marcich (Hrvatski audiovizualni centar) i Sanja Ravlić (hrvatska stručnjakinja u EU radnoj grupi “Ravnopravnost spolova u kulturnim i kreativnim sektorima) i Luisa Tee (pokret Era 50:50 iz Velike Britanije). 

'Da bi se postigla ravnopravnost potrebno je primjenjivati pozitivne prakse - osmisliti strategiju, povećati svijest o problemu, javni fondovi i javni servisi trebali bi podupirati promjene, treba suzbiti seksualno uznemiravanje i nasilje te činiti male korake kojima bi se promijenio način na koji radimo', rekla je Murphy.

Kada je riječ o filmu i produkciji, podaci za Hrvatsku su, upozorava Katarina Zrinka Matijević iz Društva hrvatskih filmskih redatelja, poražavajući.

'Od 209 filmova snimljenih od 1990. do 2018. tek pet žena je na njima radilo kao snimateljice, a tek 15 su bile redateljice. Jedino gdje su žene u velikoj većini, njih 189, su na području kostimografije jer je to težak i slabo plaćen posao', istaknula je Matijević.  Analizu o zastupljenosti žena u hrvatskoj audiovizualnoj industriji koju je predstavila Katarina Zrinka Matijević možete pronaći na ovoj poveznici. 

Ništa bolja situacija nije ni u europskoj filmskoj produkciji kada se analizira koliko je žena redateljica sudjelovalo sa svojim filmovima na eminentnim festivalima. U Cannesu tek 7 posto, Berlin 11 posto, Venecija 11 posto i Pula 5 posto.

Dario Vince iz Hrvatskog društva nezavisnih producenata smatra da je jedno od rješenja povećati broj poduzetnica. U njegovom društvu, napominje, od 14 tvrtki, samo je tri na čijem su čelu žene. 

'Mislim da je u tom sektoru jako važna participacija žena jer bi imale veći utjecaj. Neovisni proizvođač je kompanija koja pokreće projekte u audiovizualnoj industriji, bira teme i suradnike, koncipira poslovni i produkcijski model po kojem će ti projekti biti realizirani, sakuplja investiciju te brine i o plasmanu tog projekta. Utjecaj na formiranje projekta, na autorsku participaciju i svaku drugu u realizaciji projekta je poprilično velika. S  pozicije vlasnika proizvođača audivoziualnih djela imate veliku mogućnost da utječete i na kulturu unutar koje se proizvodi to djelo', rekao je Vince te dodao kako je produkcija još uvijek 'muški svijet'.

Lana Barić iz Hrvatskog društva filmskih djelatnika smatra da se situacija mora popraviti te kako se od borbe ne smije odustati. Rješenje je, kaže, djelovati svakodnevno 'malim koracima'. 

'Ljudi misle da je borba za jednakost spolova borba za više prava, pa će nas neki etiketirati kao nekoga tko se stalno buni. No mi se borimo da imamo ista prava, jer ih niti nemamo. Ljuta sam zato što smo svi pristojni oko toga, ne želim se više ispričavati za stvari koje jednostavno nisu OK. Mislim da je bitno da se ovakvi događaji organiziraju zbog veće vidljivosti. Moramo nastaviti isticati da postoji problem. U Društvu hrvatskih filmskih djelatnika nastojim osvještavati naše članove da se svakodnevno bore i da preuzimaju odgovornost jer se stvari u suprotnom neće promijeniti. Stvarno mislim da se za sada na umjetan način treba razmišljati o tome, zbog čega ću nastaviti naglašavati važnost kvota', rekla je Barić te ukazala na činjenicu da se na Europskom sastanku o ravnopravnosti spolova pojavio vrlo mali broj muškaraca iz audiovizualne industrije te kako, zabrinjavajuće, tema ne zanima ni studente Akademije dramskih umjetnosti. 

Sanja Ravlić, hrvatska stručnjakinja u EU radnoj grupi 'Ravnopravnost spolova u kulturnim i kreativnim sektorima’, ističe kako će se prava jednakost dogoditi tek kada žene budu imale pravo biti 'jednako prosječne kao muškarci' te kao jedan od koraka prema rješenju navodi potrebu za razvijanjem strategije u hrvatskoj audiovizualnoj industriji. S time se složio i ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra, Chris Marcich. 

'Pozicija žena u hrvatskoj audiovizualnoj industriji je neoprostivo nedovoljno jaka. Na unapređenju njihove pozicije treba strateški puno raditi što će i biti u fokusu HAVC-a', rekao je Marcich koji smatra da problem nejednakosti počinje još u srednjim školama, na što bi također trebalo obratiti pažnju. Ravnatelj HAVC-a ističe kako je već određeni broj žena uključen u odlučivanje na funkcijama umjetničkih savjetnica te da namjerava angažirati i trećeg umjetničkog savjetnika za dugometražni igrani film i da se nada da bi to, uz Snježanu Tribuson, bila još jedna žena. 

*Autor naslovne fotografije je Sindikat novinara Hrvatske