Dom za stare i nemoćne osobe u Zagrebu. Jedan od tamošnjih stanara je i autor koji – upotrebom digitalne filmske tehnike – želi dokumentirati ambijent u kome živi: svoju, a djelomično i svakodnevicu većine drugih štićenika. Na jednoj razini - «zajedničkim» događajima i situacijama – od jutarnjeg buđenja sestrinim kucanjem po vratima i pozdravom «Dobro jutro!» na koji se očekuje odgovor stanara, preko serviranja obroka u sobi, posjete domskom liječniku ili sjedenja u foajeu doma, autor bi dao uvid u malo poznat stvarni život unutar takve ustanove i «svakodnevne rituale» njezinih stanovnika. No, transformirajući te situacije kroz prizmu vlastitog života kojeg, kako fizički - tako i misaono, živi i izvan prostorne zadatosti doma, autor ujedno nudi dokumentaristički čist i beskompromisno hrabar uvid u osobnu fizičku ograničenost uvjetovanu starošću.