Redatelj Zvonimir Jurić u svojim tek naizgled različitim kratkometražnim igranim filmovima posvetio se istraživanju tišine u bojama i oblicima. Filmovi Žuti mjesec, Bijela i Nebo ispod Osijeka. 

U višestruko nagrađivanom Žutom mjesecu redatelj minuciozno lovi trenutke tišine što su se poput malenih provalija smjestili u slučajni susret dviju susjeda ispod čijih se bezazlenih čavrljanja skrivaju tuga i očaj. U filmu Bijela Jurić se i opet udružuje s glumicom Lanom Barić, no ovaj put tema nije susret usamljenika nego nemogućnost da se on ikada dogodi. Istražujući krajnje potencijale fiksiranoga dugoga kadra, redatelj istražuje mogućnost da se usamljenost reprezentira parametrima čiste slike uz znakovitu odsutnost dijaloga. S druge pak strane, Nebo ispod Osijeka, jedan od njegovih prvih radova, melankolični je film atmosfere o postratnom Osijeku.

Nakon projekcija, filmska kritičarka Višnja Vukašinović razgovara s redateljem Zvonimirom Jurićem.

Kratke slike kroz četiri programske cjeline pozornost posvećuju inovativnim filmskim strujanjima, prateći tokove suvremene produkcije, ali i klasičnih ostvarenja koja su ostavila neizbrisiv trag na različite svjetske kinematografije. Runda kratkog, u sklopu koje se predstavlja Jurić, posvećena je hrvatskom filmu. 

Ulaz na program  je besplatan, a više informacija potražite na stranici MM centra i Facebooku.

Naslovne fotografije: scene iz filmova Žuti mjesec i Bijela