Film je krajem kolovoza sniman u Istarskom narodnom kazalištu Gradskom kazalištu Pula, a tijekom rujna i listopada na vanjskim lokacijama u unutrašnjosti Istre.   

Vizualizacija opere uokvirena je glazbenom reinterpretacijom istoimenog djela u izvedbi poznatog Livija Morosina te glazbom maestra Smareglie s kraja 19. stoljeća, dok je glavna inspiracija i dramaturška vodilja rada libreto Sigetskog vazala koji potpisuju Francesco Pozze i Luigi Illica, potonji poznat kao libretist Giacoma Puccinija.

Zamišljen kao atmosferski film, lišen klasičnog dramaturškog pripovijedanja, u slobodnoj reinterpretaciji na eksperimentalan način tvori novi vizualni libreto, odnosno neovisan i inventivan filmski zapis. Istražuju se univerzalne teme poput kompleksnih ljubavnih i međuljudskih odnosa, života i smrti, osamljenosti, tuge i ljutnje. Protagonisti su pojednostavljeni, osuvremenjeni, lišeni barokne groteske, a uprizoruju ih redom pulske i istarske glumačke snage: Jadranka Đokić, Vedran Živolić, Ugo Korani i Rosanna Bubola.  

Film Sluga vizualna je opera u kojoj će se odnosi likova uglavnom prožimati kroz pokret i tijelo kao glavni atribut u kontrapunktu operi gdje se osjećaji iskazuju glasom.

Na redateljskom mjestu Matiji Debeljuhu asistiraju Marko Krnjajić i Ida Skoko, a u producentskom dijelu Doris Blašković. Montažu potpisuje Ivana Fumić, glazbenu produkciju Marino Morosin i Edi Cukerić, snimatelj je Josip Pino Ružić, za snimanje zvuka su zaduženi Hrvoje Radnić i Daniel Žuvela, o rasvjeti brine Dario Družeta. Asistentica scenskog pokreta je Ivona Medić Nikolić, kostimografkinja Desa Janković i šminkerice Sanja Rivić i Nina Rabar. Scenografiju potpisuje Luka Stojnić, dok je scenski radnik Matija Janjošić. 

Film podržavaju: Hrvatski audiovizualni centar, Istarska županija, Talijanska unija, Grad Pula, Grad Vodnjan i TZ Grada Pule.

Naslovna fotografija: Matija Debeljuh na snimanju filma Sluga