Film nestaje iz kina, a ono samo lagano gubi status masovnog medija. Kino je svojim nastankom bilo omogućilo autonomni društveni modus opažanja koji se razlikovao od svih drugih oblika umjetnosti. To su noseće teze Larsa Henrika Gassa koje on brani u svojoj namjerno kontroverznoj i informativnoj zbirci eseja  'Film and Art After Cinema'. koju Multimedijalni institut u svojoj ediciji Vizualni kolegij objavljuje na engleskome jeziku.

Gass analizira društvene i ekonomske uvjetovanosti jednog post-kinematografskog trenutka kroz primjere televizije, interneta, filmskih festivala, izložbi i muzeja.

No, prije svega, 'Film and Art After Cinema' je manifest koji zagovora jedan specifičan modus opažanja, vođen mišlju da tek u trenutku kada je kino nestalo možemo pojmiti što je ono doista. Pa nam stoga pouke iz povijesti kina i njegova kritika trebaju kao nikad prije.

Lars Henrik Gass je direktor međunarodnog Festivala kratkog filma u Oberhausenu (Njemačka) i su-urednik publikacija 'Provokation der Wirklichkeit'. 'Das Oberhausener Manifest und die Folgen' (2012.) i 'after youtube. Gespräche, Portraits, Texte zum Musikvideo nach dem Internet' (2018.). Samostalno je objavio studije Das ortlose Kino. Über Marguerite Duras (2001.) i Filmgeschichte als Kinogeschichte. Eine kleine Theorie des Kinos (2019).

Naslovne fotografije: Lars Henrik Gass; knjiga 'Film and Art After Cinema'