Poznat po radovima koji su preispitivali pripovjedne i tehničke mogućnosti filmskog medija (Filmski leksikon) u svojoj je karijeri, koja se protezala preko više od pet desetljeća, režirao nekoliko remek-djela sedme umjetnosti, među kojima se ističu Noć i magla (Nuit et brouillard, 1955), Hirošima, ljubavi moja (Hiroshima, mon amour, 1959), Prošle godine u Marienbadu (L'année dernière à Marienbad, 1961) i Moj ujak iz Amerike (Mon oncle d'Amérique, 1980).

Resnais je kao redatelj bio aktivan i tijekom posljednjih nekoliko godina: Divlje trave (Les herbes folles, 2009) i Još niste ništa vidjeli (Vous n'avez encore rien vu, 2012) prikazani su u natjecateljskom programu Filmskog festivala u Cannesu, dok je njegov posljednji film Voljeti, piti i pjevati (Aimer, boire et chanter, 2014) uvršten u službenu selekciju Berlinalea, gdje je osvojio Nagradu FIPRESCI.

Naslovna fotografija: prizor iz filma Prošle godine u Marienbadu