Tijekom bogate karijere koja je trajala pet desetljeća, Vida Jerman ostvarila je stotine kazališnih te brojne uloge u domaćim filmovima i TV serijalima. Glumila je i u inozemnim filmovima i to sa zvijezdama poput Meryl Streep, Yula Brynnera, Jamesa Coburna i Omara Sharifa. Vida Jerman započela je karijeru filmske glumice početkom šezdesetih, nizom uloga u inozemnim koprodukcijama, a hrvatsku filmsku povijest obilježila je desetljeće kasnije, ulogom gospođice Marijane, fatalne peglerice u Tko pjeva zlo ne misli Kreše Golika. Bila je jedinstvena po svom znanju stranih jezika (tečno je govorila engleski, španjolski, talijanski, njemački i francuski) pa je zahvaljujući tome dobivala uloge u tada brojnim Jadran filmovim koprodukcijama. Glumila je SS oficirku u logoru u filmu Sofijin izbor (1982.) Alana J. Pakule, a u serijalu Vjetrovi rata tumačila je židovsku tajnicu s Johnom Gielgudom.

Značajne su njene uloge Ljerke u Oficiru s ružom (1987.) Dejana Šorka, Hanžikine žene u filmu Sokol ga nije volio (1988.) Branka Schmidta, te one novijeg datuma, u Čarugi  (1991.) Rajka Grlića i Tadićevoj Trećoj ženi (1997.). Posljednja filmska uloga koju je ostvarila bila je ona konobarice u međunarodno nagrađivanom filmu Neka ostane među nama (2010.) Rajka Grlića. Vida Jerman dala je velik doprinos televizijskoj umjetnosti, ulogama u legendarnim serijalima Malo misto i U registraturi, dječjim TV serijalima Jelenko i Smogovci, a u novije vrijeme u Bibinom svijetu, Našoj maloj klinici, Odmori se, zaslužio si i Dolini sunca.  Posljednjih nekoliko desetljeća Vida Jerman je kao članica Kazališta Trešnja igrala zapažene uloge u nizu predstava za djecu i mladež, ali i u dramama Večernje scene tog kazališta, namijenjene odrasloj publici, primjerice Mišolovki Agathe Christie u režiji Tomislava Durbešića. Do samog kraja svog života zalagala se za dobrobit svog životnog poziva i svoje struke kao predsjednica ogranka Glumci Hrvatskog društva filmskih djelatnika.

Vida Jerman je rođena u Zagrebu, 28. svibnja 1939. gdje je diplomirala glumu na Akademiji dramske umjetnosti, a studirala je i talijanski, engleski i španjolski na Filozofskom fakultetu. Jedina je hrvatska glumica koja je preko 30 godina glumila na esperantu. U listopadu 1997., s grupom glumaca iz Zagreba je osnovala registriranu kazališnu družinu Ponto (Most), čiji je bila umjetnički direktor. Bila je i dugogodišnji član Svjetskog esperantskog saveza (UEA) i njegov stručni delegat za kazalište, a u lipnju 1997. odlikovana je ordenom Predsjednika Republike Hrvatske za svoj doprinos kazališnoj umjetnosti i za posebne zasluge u predstavljanju hrvatske kulture u zemlji i inozemstvu.