Nakon berlinskim Zlatnim medvjedom ovjenčanog film Baksuzno bubanje ili bezumni pornić (2021.), rumunjski redatelj Radu Jude na velika se platna vaća s filmom Ne očekuj previše od kraja svijeta.

Jude je svoj novi film osmislio kao žanrovsko-stilski kolaž snimljen na glasnim i kaotičnim ulicama današnjeg, posttranzicijskog Bukurešta. Radnja prati jedan dan u životu Angele Raducani (Ilinca Manolache), potplaćene asistentice produkcije propagandnog video uratka u kojem iza izjava stvarnih žrtava nesreća na radu u jednoj lokalnoj tvornici stoji prava motivacija multinacionalne kompanije da promovira svoju novu sigurnosnu opremu. Angela svoj 16-satni radni dan provodi najvećim dijelom u automobilu, probijajući se kroz prometne tjesnace, glasnom glazbom suzbijajući česte šovinističke komentare drugih vozača, a kavom vlastitu klonulost. U jednom danu u njihovim domovima posjećuje i intervjuira niz kandidata za promotivni video na kojem radi, a austrijska tvrtka koja je naručila film, na čelu s voditeljicom marketinga Doris Goethe (Nina Hoss), odlučit će koji će od unesrećenika dobiti honorar i priliku da pred kamerom ispričaju svoju priču (uz neizbježnu poruku radnicima da svakako moraju nositi zaštitnu kacigu).  

Ovu osnovnu narativnu liniju koja kombinira žanrove filma ceste i filma u filmu, snimljenu u zrnatoj crno-bijeloj paleti direktora fotografije Mariusa Pandurua, Jude presijeca isječcima filma Angela merge mai departe (Angela Moves On, 1981) pokojnog redatelja Luciana Bratua u kojem renomirana rumunjska veteranka Dorina Lazăr glumi vozačicu taksija Angelu. Dvije se Angele – Judeova i sada ostarjela junakinja Bratuina filma – naposljetku i susreću, ispreplićući svoje priče o životu u Bukureštu nekada, tijekom Ceaușescuova režima, i danas, u doba kada eksploatacija, korupcija i suvremeni, sve nesigurniji oblici ekonomije stvaraju novu vrstu represije.

Kao strastveni filmofil, Jude u svoje ostvarenje upliće i brojne reference na povijest kinematografije, a u autoironičnoj cameo ulozi pojavljuje se i njemački redatelj Uwe Boll, poznat po svadljivim javnim istupima. U maniri Godarda za 21. stoljeće, s “briljantnom i drskom kinematografskom inteligencijom” (The New Yorker) Radu Jude ovim filmom nastavlja razvijati svoj osebujan, “anarhičan i potpuno individualistički pristup” (Deadline).

Za svoju britku izvedbu protagonistice glumica Ilinca Manolache ovjenčana je nizom nagrada, među kojima su i rumunjska filmska nagrada Gopo te pulska Zlatna arena u programu manjinske produkcije. Film je nastao u produkciji rumunjske kuće 4 Proof Film i koprodukciji s kućama Paul Thiltges Distributions (Luksemburg), Les Films d’Ici (Francuska), Kinorama (Hrvatska) i microFILM (Rumunjska).

Distributer filma je Zagreb Film Festival. Popis kina dostupan je na ovoj poveznici.