Ovogodišnja domaća konkurencija Tabor Film Festivala donosi sedamnaest kratkometražnih filmova svih žanrova, među kojima su tri svjetske i jedna hrvatska premijera.

Tako će svoje najnovije dokumentarce premijerno predstaviti dvoje velikana likovne umjetnosti – redatelj i likovni umjetnik Dan Oki te Vlasta Delimar, umjetnica performansa. Dok Oki na Tabor dolazi s filmom Odsutnost teleprisutnosti, žanrovski hibridnim naslovom u kojem propituje ljudske odnose spram komunikacijskih tehnologija kroz osobnu i povijesnu refleksiju o postepenom spajanju adresara, kamere i računala u jedan uređaj, film Vlaste Delimar Diptih: iz ljubavi u ljubav kulminacija je multimedijalnog projekta "40 godina art ljubavi" u kojem se sažimaju autoričine videosnimke, misli i stavovi, fotografije i pisane rečenice od početaka 1978. sve do 2021. godine.

Za treću ovogodišnju svjetsku premijeru zaslužna je redateljica Ana Klepo čiji dokumentarni film In medias res gledatelje vodi u središte jednog plavičastog jutra i potrage za samim sobom u moru potrošenosti, tematizirajući moment odrastanja.

Domaća će publika upravo na ovogodišnjem Taboru po prvi puta u Hrvatskoj imati priliku pogledati film Nine Bačun Bonding Humanity (Perhaps Manifesto), nastao u hrvatsko-norveško-slovenskoj koprodukciji. Ovaj eksperimentalni film, koji je svoju festivalsku putanju započeo na slavnom festivalu u Oberhausenu, reorganizira fragmente Novog jugoslavenskog filma vezane uz interakciju između kolektivnih prostora i njihove upotrebe, isprepličući osobni, društveni i politički kontekst i time stvarajući dijalošku formu koja omogućuje nova tumačenja brisanjem granica između urbanističkih i kinematografskih istraživanja.

 U izboru igranih filmova ove godine na Taboru se prikazuje Sve što dolazi redatelja Mate Ugrina, koji je s ovom pričom o mladoj njegovateljici Branki koja se seli na otok kako bi njegovala stariju ženu, no nakon što je njezin posao gotov odluči ostati i okušati se u iscrpljujućem poslu u sezoni, osvojio niz nagrada kao što su Srce Sarajeva za najbolji kratkometražni film, posebno priznanje žirija ZFF-a u programu Kockice te nagrade za najbolju režiju i kameru na ovogodišnjim Danima hrvatskog filma.

Mnoge je pohvale i nagrade za najbolji kratkometražni film, među kojima su nagrada SEEfesta, Oktavijan i Štigličev pogled, dobio i Kazneni udarac redatelja Roka Bičeka, koji suvereno osvaja festivalske programe diljem Europe s pričom o dječačkom nasilju na jednom seoskom nogometnom igralištu, nastalom prema romanu Kristijana Novaka "Črna mati zemla". Igrani niz nastavljaju redatelj Šimun Šitum s filmom Sprovod u kojem protagonist Mario pomaže svome ocu Bruni oko djedova sprovoda te se mora nositi s neobičnom Bruninom idejom o čuvanju uspomene na pokojnika, te Saša Poštić i Pavle Kocanjer u čijem filmu Rakete gledatelji prate protagonista Peru kojeg sparina i nedostatak zraka tjeraju na prelazak nekih granica

Klara Dujmović na Tabor dolazi s eksperimentalnim filmom Valovi u kojem naše međusobne odnose promišlja kao ono čime se pokreću valovi i titraji.

U triptihu ovogodišnjih odabranih animiranih filmova, publika će imati prilike pogledati iznimna ostvarenja. Dok Sjene autorice Dee Jagić pričaju priču o podzemnoj bitci sjemenja koje se bori za svoj rast, u Zasićenju autorice Lucije Bužančić nešto izrasta iz pukotina i zidova i zauzima sve prazne prostore u jednom gradu uz more, govoreći o gentrifikaciji mjesta koje se pojavom turizma pretvorilo u arheološki lokalitet. Ove maštovite filmske krajolike upotpunit će i Pozdrav suncu Darka Masneca, priča o zaljubljenom astronautu, suncu i jednom ljubavnom trokutu.

Dokumentaristička istraživanja autore ovogodišnjih filmova u konkurenciji odvode u prostore vlastite intime, ali i fizičke prostore koji mnogo otkrivaju o protagonistima. Kako je to prodavati u kiosku i raditi repetitivan posao u skučenom i prenatrpanom prostoru kroz perspektivu prodavačice Štefanije prikazuje redateljica Dora Slakoper filmom Trafika. Tomislav Šoban svoj najnoviji film Kada odlučim započeti, znat ću sve ostalo smješta u prostor vlastitog stana, istražujući tajne koje skriva ali istodobno demistificirajući filmske postupke od kojih je sastavljen film. Na još uži prostor, onaj vlastite sobe, ograničava se Lucija Brkić, koristeći ga kao mjesto radnje kroz koje propituje vlastita traumatična iskustva u filmu pod nazivom Jel' kužiš sad. Strahovi iz djetinjstva motivacija su filmskom istraživanju pisca i redatelja Ante Zlatka Stolice, koji u Babajanji, kratkom dokumentarcu s elementima horora pokušava pronaći misterioznu ženu koje se plašio kao dječak. U filmu Sve kaj ti nikad ne budem rekla Bela Bračko-Milešević kroz filmske se postupke pita kako nekome reći nešto što nikada niste bili u mogućnosti te kombinacijom starih fotografija, umjetnih sjećanja i preispitivanja vlastitih osjećaja postupno dekonstruira i koncept pater familiasa.

Članovi žirija za domaću konkureciju su Maša Drndić, Josip Lukić i Olaf Möller.

Sve detalje o festivalu možete pronaći na službenoj stranici.