Za festivalsku nagradu Veliki pečat natječe se 20 filmova u Međunarodnoj te 18 u Regionalnoj konkurenciji, a publiku očekuje i niz posebnih projekcija, tematskih programa, predavanja te razgovora s autorima. Na svečanom otvorenju prikazan je film Sintetičko suosjećanje redatelja Marca Isaacsa.

Prisutne, među kojima su i predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, zamjenik gradonačelnika Grada Zagreba Luka Korlaet, predsjednik Gradske skupštine Matej Mišić, ravnatelj HAVC-a Chris Marcich, veleposlanica Švicarske Konfederacije Beatrice Schaer te dokumentarni redatelj Christian Frei, pozdravili su umjetnički direktor Nenad Puhovski i izvršni direktor Hrvoje Pukšec.

"Negdje u ovo doba 1994. godine, jedan se od mojih tadašnjih studenata vratio s ratišta. Bio je to talentiran, duhovit mladić koji je već na prvoj godini snimio kratak, precizan i intrigantan dokumentarac. No tada, u vremenu o kojem govorim, kao da je preda mnom stajao netko drugi. Glas mu je bio tiši, pokreti sporiji, a oči – gotovo prazne. Iako mu više nisam predavao, pozvao sam ga na kavu. Pričali smo o svemu. No, o ratu nismo govorili. Rekao mi je da odlazi u Njemačku, gdje mu je većina obitelji, i da se najvjerojatnije više neće baviti filmom. Kad smo se rastajali, pogledao me ravno u oči i rekao: 'Znate, profesore, shvatio sam – ljudi ne umiru u slow motionu.' Rastali smo se i više se nismo vidjeli. Pokušao sam ga pronaći, no bez uspjeha. A ta rečenica, koje se često sjetim, ostala je kao nehotičan sažetak vremena u kojem živimo. S jedne strane, svijet filmske, artificijelne stvarnosti, slow motiona, deep fakea i umjetne inteligencije. S druge, sve više nemilosrdnih ratova. Ratova u kojima umiru stvarni ljudi. Od krvi i mesa. Bez filmskih intervencija... U trenutku kada se samo na YouTubeu svakodnevno objavljuje preko pet milijuna sati videa, kada čitav skromni dokumentarni film može koštati kao i jedna oskarovska ceremonija, kada novinske redakcije iz dana u dan odlučuju koje si globalno ratno žarište uopće mogu priuštiti pratiti, i kada granica između umjetnog i stvarnog postaje sve neprozirnija – programiranje dokumentarnog festivala zahtjevnije je nego ikad. No upravo tada shvaćamo: mi smo tek predselektori. Jer, na svu sreću, imamo publiku koja ne samo da vjeruje onome što radimo nego to zna i sama prepoznati, odabrati i prosuditi. A to, zapravo, olakšava stvari. Jer – ne samo na festivalu – u ovom nesigurnom svijetu, mi ipak ostajemo zajedno. Stoga ovaj festival započinjemo filmom o umjetnoj inteligenciji. Završavamo filmom o ratu u Ukrajini. Putujte s nama", izjavio je Nenad Puhovski.

Zamjenik gradonačelnika Luka Korlaet uputio je čestitke organizatorima ZagrebDoxa na 22 godine kontinuiranog održavanja festivala, istaknuvši kako je bilo 3000 prikazanih filmova i oko 400.000 gledatelja. Naglasio je važnost sadržaja koji festival donosi, opisujući ga kao prostor koji proširuje perspektive i djeluje poput „dalekozora“ i „mikroskopa“ kroz koje bolje razumijemo svijet. Posebno je izdvojio ovogodišnji program sa 112 filmova te sekciju Dox otpora, koja se bavi izazovima suvremenog društva i svakodnevnog života.

Osvrnuo se i na ulaganja u kulturnu infrastrukturu, istaknuvši obnovu Kina Europa te najavljenu obnovu Kina Tuškanac, čime se dodatno jača filmska scena u Zagrebu, te proglasio 22. ZagrebDox otvorenim.

Projekciju filma Sintetičko suosjećanje najavio je sam autor Marc Isaacs predstavivši publici kontekst i ideju nastanka filma. Isaacs je istaknuo kako je 2024. godine, nakon što je vidio AI generirani video muškarca u baru uronjenog u misli, počeo razmišljati o budućnosti filmskog stvaralaštva u eri umjetne inteligencije. "Što donosi budućnost za nas kao filmske autore u svijetu u kojem možda više neće biti potrebne kamere, ni stvarni svijet, ni ljudi ni razgovor s njima?" rekao je Isaacs, dodajući kako ga je to potaknulo na promišljanje o „smrti reprezentacije“ na filmu.

Prvi cjelodnevni program ovogodišnjeg izdanja ZagrebDoxa otvara se inovativnim naslovima iz programa Audio Dox i Foto Dox, koji radijske dokumentarce, zvučne eseje i fotografske izložbe smješta u dotad izdvojen prostor kinodvorana. U poznatom ambijentu kina Kaptol Boutique, publika će već u 13.30 moći poslušati dokumentarnu radijsku dramu Skockaj se! (dvorana 4) Dražena Krešića. U premijernom pokusu smještanja zvučnog dokumentarizma u kinodvoranu, Krešić prati šest mjeseci u životu mladića koji se na vrijeme nastoji izliječiti od ovisnosti o kockanju. Publika će nakon filma moći čuti više o radijskom dokumentarizmu i suvremenim izazovima ovisnosti.

Bogat usporedni program donosi Foto Doxove Arhiva izgubljenih teritorija (dvorana 5) i Točke zastoja (dvorana 4). U Arhivi izgubljenih teritorija, međunarodni fotografski kolektiv Sputnik Photos slikama nadahnutima arhivskim fotografijama istražuje kulturnu topografiju Istočne Europe i vizualne tragove nasljeđa SSSR-a. Sarajevski fotograf Armin Graca u Točkama zastoja potom tisuću kilometara granice utvrđene Daytonskim sporazumom koristi kao polazišnu točku razmatranja identitetskih podjela te utjecaja razdijeljenog teritorija na kulturno samoodređenje.

Filmski program ovogodišnjeg festivala u 13.30 započinje ekvadorskim naslovom Carmela i hodači (dvorana 1) redatelja Luisa Herrere i Estebana Colome. Kao dio programa Stanje stvari, koji lucidno istražuje suvremenu politiku, kulturu i obične živote, film prati Carmelu, ženu koja na granici Ekvadora i Kolumbije pomaže tisućama migranata koji pješače Južnom Amerikom. Niz neočekivanih okolnosti i Carmelu prisiljava na bijeg u Kolumbiju, a izazovi žene suočene s neizdrživim ekonomskim pritiscima, društvenim krizama i složenom obiteljskom prošlošću postaje metonimija logike migracija i osobne otpornosti. Regionalna konkurencija u 13.30 započinje kratkometražnom Lavandom (dvorana 3) Mateje Raičković, gdje naslovni motivi prirode redateljicu prate intimnom trasom ponovne izgradnje identiteta i nošenja s traumom. Tematika traume javlja se i u potresnim Tragovima (dvorana 3) redateljica Alise Kovalenko i Marysije Nikitiuk.

Unutar novog programa Doxa Otpora, koji bilježi činove odupiranja raznorodnim oblicima ugnjetavanja, Tragovi zastupaju gledište Ukrajinki koje su u ruskom ratu preživjele seksualno nasilje i rodno obilježene oblike mučenja. Uz vodstvo Irine Dovhan, bivše zatočenice koja se posvetila obrani žena koje su proživjele jednaka iskustva, Kovalenko i Nikitiuk svjedočanstva žrtava ratnih zločina preobražavaju u prijeko potreban prostor međusobne podrške, otpornosti i dostojanstva koje se odupire nezamislivim uvjetima. U 13.30 publika može poslušati i Nesreću, razina 2 (dvorana 5) francuske autorice Violette Gitton. U ironičnom skladu s naslovom, Gitton je ovaj radijski dokumentarac snimila u klinici gdje je hospitalizirana zbog naglog pogoršanja psihološkog stanja tijekom karantene. Polifonija glasova njezinih bestjelesnih sugovornika uz nemalo humora pobija stigme vezane za mentalno zdravlje, a ustaljene oblike psihijatrijskog liječenja istražuje prizmom stereotipa i suosjećanja.

Program prvog dana ZagrebDoxa u 14 sati nastavlja se izvanrednim naslovom Nemilosrdne (dvorana 2) iz regionalne konkurencije, gdje mlada redateljica Isa Willinger u dijalogu s kultnim filmašicama i nebinarnim redateljicama nudi svjež obrat na pitanje ženskog pogleda. Polazeći od citata da žene snimaju „okrutnije” filmove, Willinger inteligentno istražuje kako njezine sugovornice koncipiraju filmske prikaze rodnih nejednakosti moći i statusa, poniženja, trauma, silovanja i ženske seksualnosti. Tematski registar festivala u 15 sati snažno se obrće Konjem prve klase (dvorana 5) mladog švicarskog redatelja Lassea Lindera, koji duhovito prikazuje kozmopolitsku, no i etički dvojbenu svakodnevicu jedne od najslavnijih svjetskih kobila u disciplini preponskog jahanja. Publika se u 15 sati može opredijeliti i za Sjećanje (dvorana 4) redateljice Vladlene Sandu. Ovaj naslov iz međunarodne konkurencije Sandu prati na lirskom i formalno transgresivnom putovanju svojim dječjim sjećanjima na etničko nasilje tijekom sloma Čečenske Republike. Dok iz odraslog gledišta iznova proživljava uspomene na pobijene susjede i izbjegle prijatelje, Sandu nas uvlači u dijalog o mogućnosti prekidanja zatvorenog kruga nasilja.

Paralelni program u 15 sati donosi još dvije izvanredne izložbe mladih regionalnih fotografkinja koje istražuju vrlo različite teme, Delta Oscar Mike (dvorana 4) i Granice slobode (dvorana 5). Dok Dea Botica u Delti Oscar Mike kao jedina žena u posadi teretnog broda vizualno raspliće čvorove obiteljskog pomorskog nasljeđa i izgradnje vlastitog identiteta, Jovana Semiz Granice slobode registrom regionalne Nan Goldin gradi kao intimni katalog prizora adolescentskog istraživanja svoje autonomije.

Ovaj termin nudi i pamtljive Putnike (dvorana 5) kamerunsko-španjolskog redatelja Davida Bingonga. Zamišljen kao sirova montaža Bingogovog mučnog bijega u Španjolsku tijekom vala migracija 2015. godine, film uvjerljivo dočarava egzistencijalne tjeskobe i ljudskost skupine migranata koja bježi u Europu kako bi uzdržala svoje obitelji. Program nejednakost nastavlja mapirati Crnom vodom (dvorana 1) španjolskog redatelja Natxa Leuze u 15.30. Leuza nas vodi u Bangladeš, koji će do 2050. godine potapanjem izgubiti većinu svojeg tla. Intimni se razgovori sa ženama i muškarcima koji već i danas proživljavaju nerazmjerne učinke klimatske krize dotiču mučne logistike raseljavanja tridesetak milijuna ljudi, kao i humanitarnih zahtjeva prilagodbe promijenjenom svijetu. Paralelni program tad nas u Ispovijestima jednog madeža (dvorana 3) odvodi u Kinu, gdje se redateljica Mo Tan vraća nakon sedam godina u inozemstvu. Tragikomični kadrovi u kojima njezina obitelj ustraje da ukloni madež koji će joj prema proročanstvu donijeti nesreću promeću se u zbiljsku dijagnozu raka dojke, a Tan tradicijska uvjerenja razrađuje u složenu raspravu o obiteljskim odnosima i smrtnosti.

Potresni naslovi Stanja stvari u 16 sati nastavljaju se Zapisima pravog kriminalca (dvorana 2) ukrajinskih filmaša Aleksandra Rodnjanskog i Andrija Alferova. Rodnjanski kao naslovni zločinac – kojeg je ruski sud u odsutnosti osudio na osam i pol godina zatvora zbog antiratnih uvjerenja – autobiografski pripovijeda o točkama ukrajinske povijesti koje su odredile njegov život te obilježile živote njegovih bližnjih, pretačući sociopolitički historijat u priče o ljudskim sudbinama. Slična se tematika u 17 sati javlja u Temeljima (dvorana 4) poljske redateljice Kinge Michalske, prvim naslovom iz ovogodišnjeg programa Kontroverznog Doxa. Michalska staloženo ocrtava svakodnevicu Poljaka koji žive na nekad ključnim područjima Holokausta. Protagonisti iz različitih zakutaka suvremenog društva pritom funkcioniraju kao odjeci starih identiteta i političkih odluka.

Termin u 17 sati donosi i izložbe Crno zlato (dvorana 5) te Katastrofa brze mode (dvorana 4). Dok bosanski dokumentarni fotograf Mitar Simikić u Crnom zlatu vizualno mapira povijest rudarskog grada Ugljevika, nagrađivani švedski autor Magnus Wennman razotkriva etičko i ekološko naličje neodržive industrije jeftine odjeće. U 17 sati moći će se pogledati i nagrađivani naslov Lomeći prepreke (dvorana 5) iz međunarodne konkurencije. Redateljica Sara Khaki i redatelj Mohammadreza Eyni portretiraju jedinstven lik Sare Shahverdi, iranske razvedene bivše primalje i motociklistice koja postaje malo vjerojatna vijećnica svojeg konzervativnog sela. Dok se Shahverdi zalaže za ženska prava i osporava dječje brakove, protivljenje regresivnih glasova primorava je na bolje razumijevanje slojeva vlastitog identiteta.

Poslijepodnevni raspored u 17.30 potom donosi svjetsku premijeru Mirne doline (dvorana 3) Sebastijana Borovčaka. Ovaj kratkometražni film regionalne konkurencije pitoreskno ličko selo promeće u istraživanje zbiljske surovosti terena, a Borovčak će o prikazu ličke prirode te regionalnom dokumentarizmu potom porazgovarati s filmskom kritičarkom i kustosicom Sarom Simić. Međunarodna konkurencija u istom terminu nudi Prošlu nesvršenu budućnost (dvorana 3) redatelja Morteze Ahmadvanda i redateljice Firouzeh Khosrovani. Iako film prati sudbinu i odluke iranske izbjeglice Maryam, doista promatramo kaleidoskop snimaka nadzorne kamere kojima Maryam iz svojeg američkog doma promatra živote svojih roditelja.

U 17.30 gledatelji mogu odabrati i prvi ovogodišnji naslov omiljenog Happy Doxa, Najdraže muškarce na svijetu (dvorana 1). Redateljica Josefine Exner i redatelj Sebastian Gerdes vedrim registrom razmatraju teme patrijarhata i muškosti u suvremenom društvu, prateći skupinu doista dragih Danaca koji emocionalnom zrelošću i suosjećanjem probavljaju izazove života u sasvim novim vremenima. Regionalna konkurencija u 18 sati potom donosi svjetsku premijeru srednjometražnog filma Vlak prođe svaki dan i nikada ne stane (dvorana 2) rumunjskog filmaša Vlada Petrija. Trasa vlaka koji prolazi rumunjskim selom emocionalnom inteligencijom zahvaća živote njegovih žitelja, čija je svakodnevica određena smrću: grobari i ožalošćeni izmjenjuju se na groblju, a tračevi u brijačnici ležerno obuhvaćaju žaljenje i samoubojstva. S Petrijem ćemo o smrtnosti i crnom humoru uz vodstvo filmskog kritičara i selektora festivala Vladana Petkovića moći raspraviti na razgovoru nakon filma, a prvi dan festivala zaokružit će svoje večernje projekcije.

Program prve potpune večeri festivala u 19 sati otvara se Flanom (dvorana 4), intimnim filmom redateljice Zahre Ghandour o odraslom tumačenju trauma iz djetinjstva. Dok iznova proživljava surovost rodnih uloga i nasilje nad ženama kojima je posvjedočila u kući svoje tete, Zahra se snalazi u složenoj mreži iračkih plemenskih zakona. Na istom mjestu potom gledamo izložbu DISPLACEMENT Planinska 7 (dvorana 4) fotografkinje Petre Slobodnjak, koja nizom duhovitih kadrova života u iznajmljenom stanu stvara bogato tkanje prešutne bliskosti vrlo različitih susjeda. Dox Otpora nastavlja se Ženom koja je dirala leoparda (dvorana 5) ugandske redateljice Patience Nitumwesiga, koja sastavlja pamtljiv portret kultne ugandske disidentkinje Dr. Stelle Nyanzi.

Kažnjena zbog svoje seksualnosti i identiteta jednako koliko i zbog svojih uvjerenja te kontroverznih poteza, Nyanzi emigrira u Njemačku i osmišljava nove oblike borbe za bolji život svojih sunarodnjaka. Stvarnost političke brutalnosti javlja se i u Misiji (dvorana 3), sirovoj montaži prizora iz bolnica u Gazi, gdje liječnici nastoje spasiti živote pacijenata usred bombardiranja i urušavanja zgrada. Misija time začinje zadatak bilježenja genocida u Palestini koji će opstati tijekom cijelog festivala, a filmska kritičarka, festivalska selektorica i autorica DOXXL programa Dina Pokrajac s autorom Mikeom Lernerom raspravit će o otporu genocidu i političnosti dokumentarnog filma.

Mučna zbilja u kratkometražnom Pijetlu Sanyiju (dvorana 1) nizozemske redateljice Lotte Salomons popušta pred suosjećajnim i duhovitim prikazom žitelja malog mađarskog grada koji se ujedinjuju oko pijetla čiji bijeg s tržnice postaje nacionalna legenda.

Regionalna konkurencija donosi dva hrvatska filma: Medu u šparugama (dvorana 1) Ivana Grgura i Pozdrav iz sekretarijata (dvorana 1) Ivana Ramljaka, kolaž fotografija iz napuštene policijske postaje koji vodi na detektivsko putovanje omiljenim turističkim otokom. Grgur će potom govoriti o humoru u dokumentaristici, epidemiji lažnih vijesti i odjeku malog događaja u malom mjestu, a Ramljak će o formatu found footagea i dokumentarističkom pripovijedanju porazgovarati s festivalskim selektorom Vedranom Šuvarom.

Regionalna konkurencija u 20 sati nudi Otapanje (dvorana 2) hvaljenog austrijskog dokumentarista Nikolausa Geyrhaltera, vizualno impozantan dvosatni asamblaž najzanimljivijih zaleđenih krajolika diljem svijeta, sve od zaleđenih kanadskih gradića do japanskih alpinističkih ruta. Iz zaleđenih pejzaža u 21 sat selimo se u Afganistan, gdje film Kabul, između molitvi (dvorana 4) bez predrasuda i prijezira prati svakodnevicu mladog talibanskog vojnika, kao i njegovog četrnaestogodišnjeg brata koji kani krenuti istim stopama. Dok klišeji i opća mjesta popuštaju pod prikazom pojedinaca, vrlo različit film Razrješenje (dvorana 5) poljskog redatelja Michała Marczaka tabue i opća mjesta vezana za samoubojstvo napušta poradi intimne i potresne rasprave o mentalnom zdravlju mladih.

Paralelni program u 21 sat ponavlja podnevnu izložbu Točke zastoja (dvorana 4) te postavlja Prirodu, kemiju i društvo (dvorana 5) Bojana Mrđenovića, koji višegodišnje istraživanje arhivskog materijala i današnjih kadrova pretače u studiju utjecaja industrijalizacije na okoliš i njegove žitelje. Program prvog dana ZagrebDoxa u 21.30 zatvara se vrlo različitim filmovima Sve moje sestre (dvorana 3) i Punk pod komunističkim režimom (dvorana 1). Dok iranski redatelj Massoud Bakhshi osamnaest godina materijala o odrastanju svojih nećakinja promeće u kritiku rodnog ugnjetavanja i apel na ženski otpor, prvi naslov Glazbenog globusa slovenskog redatelja Andreja Košaka životno i drsko dočarava ljubljansku punk supkulturu sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox održava se u kinima Kaptol Boutiquea do 26. travnja 2026. godine.

ZagrebDox se održava uz potporu Grada Zagreba, Hrvatskog audiovizualnog centra, Društva hrvatskih filmskih autora i Turističke zajednice Grada Zagreba.

Sve novosti i informacije o ZagrebDoxu dostupne su na službenoj stranici te na društvenim mrežama festivala.

Naslovne fotografije: otvorenje ZagrebDoxa 2026.

(autori fotografija: Lukša Marotti, Julien Duval, Samir Cerić Kovačević)