Tekst uvodnika predsjednika HDFK Hrvoja Pukšeca prenosimo u cjelosti: 

'Hrvatsko društvo filmskih kritičara suočeno je, baš kao i cjelokupna hrvatska javnost, sa sve manje medijskog prostora u kojem postoji mjesto za film. Svejedno, filmova ima više nego ikada. Ne postoji kulturna, medijska ili društvena platforma koja danas ne računa na film. Nebitno bio on dug, kratak, igrani, dokumentarni, animirani ili eksperimentalni. Paradoksalno, film je posvuda, međutim njegovo promišljanje kao da više nije zanimljivo široj javnosti. Bave li se kritičari filmovima koji ne zanimaju publiku? Je li publika prestala očekivati od filma dekodirajući algoritam za razumijevanje stvarnosti? Je li film odustao? Je li publika odustala?

Na ova ali i sva moguća druga (filmska) pitanja nemoguće je jednoznačno odgovoriti. Ono u što možemo biti sigurni jest da je film savršen dokument vremena i kao takav predstavlja izniman potencijal i poligon za promišljanje naše okoline, stvarnosti, trenutka. Pojednostavljeno – kada film i ne govori ni o čemu govori o nečemu. Stoga ga treba slušati i čuti. Treba ga uzeti za ozbiljno i ukoliko su se i film i publika umorili: filmski kritičari si takav luksuz jednostavno ne smiju dopustiti. Pogotovo kada govorimo o hrvatskom filmu. Hrvatski je film slabo vidljiv i u Hrvatskoj i van nje. Brojni su razlozi za takvu situaciju, no zasigurno je i jedan od važnijih među njima činjenica da se o hrvatskom filmu malo piše, a pogotovo na engleskom jeziku. Ako se o prilikama na domaćoj sceni u svijetu i piše, to je uglavnom pisano od strane stranih novinara i kritičara. Time se posve gubi utjecaj hrvatske filmske kritike u međunarodnim vodama, a on se u pravilu stječe pisanjem upravo o onome što se najbolje poznaje. Dakle o filmovima koji dolaze iz kulture iz koje je i sam pisac.

Sve navedeno su razlozi za nastanak ove dvojezične publikacije koja je i svojevrstan putokaz za daljnje djelovanje Hrvatskog društva filmskih kritičara. O filmu želimo i moramo pisati, a ukoliko prostora za naše nastojanje nema – stvorit ćemo ga sami. Trenutno u Hrvatskoj ne postoji medijska platforma na kojoj se kontinuirano i u tjednom ritmu piše o (hrvatskom) filmu i HDFK ima moralnu i profesionalnu odgovornost to promijeniti. Promišljanje, pisanje, inzistiranje na filmu je naša stvarnost ali i nužnost jer… što bolje govori o nama samima nego godišnja filmska produkcija? Svi naši ponosi, strahovi, razmišljanja i osjećaji su utkani u nju. Moramo ih gledati, s njima se suočiti i pokušati ih objasniti i sebi i drugima.'

Publikaciju na engleskom jeziku, koja je realizirana i uz pomoć sredstava HAVC-a, možete preuzeti na ovoj poveznici.