Članovi ovogodišnjeg žirija bili su redateljica Judita Gamulin, snimatelj Goran Mećava i producent Oliver Sertić. 

Svoju su odluku o dodjeli Grand prixa filmu O jednoj mladosti, članovi žirija obrazložili sljedećim riječima:

"Kroz jednostavan dramaturški postupak, redatelj je sa svojom ekipom stvorio moćan i emotivan film o prijateljstvu, napravljen direktno iz stomaka. Nižući impresivne autorske fotografije preminulog prijatelja s iskazima njegovih partnerica i prijatelja, autor se nije libio samokritično zaroniti u vlastite nedoumice, ponovno ispitati samoga sebe i pokušati proniknuti što ga je tako snažno vezalo za čovjeka o kojemu je znao tako malo, istovremeno upućujući pitanje svima nama: što je pravo prijateljstvo i koliko smo spremni prihvatiti nešto što na prvu ne razumijemo. Zbog naglo prekinutog života svojeg prijatelja, on to, nažalost, nikada neće saznati. Iskreno motiviran da zaroni u uspone i padove jednog burnog perioda vlastitog odrastanja, stvorio je duboko intimnu slagalicu koja nam je proizvela osjećaj da smo i mi, bar na tren, bili Markovi prijatelji."

Nagrada Jelena Rajković za najboljeg redatelja do 30 godina, koju dodjeljuje Društvo hrvatskih filmskih redatelja otišla je Jakovu Noli za kratkometražni igrani film Kućica "jer se u konkurenciji autora do trideset godina istakao svježinom, iznimno zrelim redateljskim pristupom i izvrsnim glumačkim ostvarenjima Filipa Nole i Inge Appelt u duhovitoj i kompleksnoj priči o poraženom čovjeku koji ljetuje s majkom." 

Posebno priznanje velikog žirija osvojili su kratkometražni igrani film Krhko Tomislava Šobana "koji je estetskom dosljednošću, na granici dokumentarizma, točnim ritmom kreirao autentičan koncept autorskog djela", te kratkometražni eksperimentalni film Aleph Zeta (XVII): the Star autorice Ane Buljan jer "je estetski snažna oda nasumičnosti koja nas podsjeća da nam je nelogičnost toliko esencijalna da joj se ne moramo uvijek odupirati."

Dvije nagrade, za najbolju režiju i scenarij primio je Josip Lukić za kratkometražni igrani film Južno voće. Po riječima žirija, Josip Lukić režira hrabro, intuitivno i odmjereno, za izrazito skladno i zorno dočaravanje svijeta glavnog lika, razočaravajućeg svijeta gusto nabijenog frustracijom, kroz koji indirektno produbljuje dijalog po pitanju otpuštanja i redefinicije maskuliniteta. Nagrađeni scenarij popraćen je izjavom žirija da "sirovi, realistični i do kosti ogoljeni dijalozi nose radnju ove dalmatinske minijature koja u svakoj rečenici krije duboke slojeve neizrečene težine. Naizgled obične životne situacije u sretnom specifičnom braku s fjakom, poslužile su kao baza za sjajan scenarij potpuno lišen patetike i suvišnog prenemaganja. Iako se radi o igranom filmu, svo vrijeme imamo dojam da gledamo dokumentarac s briljantnim protagonistima koje život nesmiljeno šamara bez milosti."

Dvostruki pobjednik je i Druker, kratkometražni igrani film Rine Barbira u čijoj su ekipi nagrađeni Marko Ferković za najbolju montažu, "za hrabru i slobodnu montažu koja neprestano titra u skladu s glavnim likom vješto gradirajući izrazito tjeskoban svijet, montažu koja nas svom dužinom suptilno održava na iglama, a istovremeno djeluje gotovo bešavno", te Tomislav Sutlar za najbolju kameru uz obrazloženje da je "snimatelj promišljenom fotografijom; pokretima kamere, kadriranjem te osvjetljenjem vješto pratio redateljski koncept te dodatno  doprinio atmosferi i kvaliteti filma."

Najbolje glumačko ostvarenje je ono Maje Posavec u filmu Krhko u kojem je liku Alme "slojevitom i diskretnom glumačkom kreacijom i snažnim unutarnjim stanjima lika, doprinijela kvaliteti ovog filma takvom uvjerljivošću, da ponekad imamo utisak da gledamo dokumentarni film."

Najbolju glazbu skladao je Luka Šipetić za kratkometražni animirani film Odrasti u malo drvo redateljice Noemi Ribić, koju je žiri ocijeno kao "nov i hrabar zvuk distopije, zvuk gotovo opipljivog karaktera koji je dovoljno snažan da velikim dijelom samostalno iznosi film pritom se odupirući svakoj doslovnosti, kakav se veselimo čuti i u budućnosti."

Nagrada za najbolju manjinsku koprodukciju dodijeljena je kratkometražnom eksperimentalno-dokumentarnom filmu Prazni sati redatelja Mate Ugrina koji je producirao Berlin University of Arts, a hrvatski koproducent je Dinaridi film. Žiri je ocijenio da je film "režijski zreo, u slici i zvuku konzekventno proveden dokumentarac, dočarava nam dokolicu migrantskih radnika u naoko beskrajnom iščekivanju. Uglavnom statični kadrovi i promišljena minimalistička montaža, pomaže nam da zaronimo u misli vojske nevidljivog prekarijata u trenutcima koji na prvi pogled izgledaju kao zasluženi odmor, ali iza kojeg se kriju neizvjesnost, otuđenost i tišina."

Nagrada Glasa Koncila Zlatna uljanica za promicanje etičkih vrijednosti dodijelit će se izvan svečanosti zatvaranja festivala, tijekom listopada uz obljetnicu Glasa Koncila. 

Dani hrvatskog filma smotra je novih domaćih kratkih i srednjometražnih igranih, dokumentarnih, eksperimentalnih, animiranih i namjenskih filmova koja od 1992. godine nudi uvid u kvalitetu i raznolikost naše kinematografije na svim razinama – onoj prvih profesionalnih, pa i studentskih radova, kao i na onoj etabliranih autora.

Više o festivalu pronađite na službenoj stranici, a više fotografija s dodjele nagrada možete pronaći ovdje. 

Naslovne fotografije: Dodjela nagrada 29. Dana hrvatskog filma
(*autor fotografija: Samir Cerić Kovačević)