Bogatu, filmsku 2023. godinu obilježili su, između ostalog, hrvatski naslovi svih rodova i vrsta koji su se predstavljali festivalskim publikama diljem svijeta.

Cannes, Berlin i Venecija

Hrvatska produkcija bila je prisutna na tri najvažnije filmske svjetske destinacije - u Cannesu, Berlinu i Veneciji.

Na Filmskom festivalu u Cannesu, publici se prvi put predstavio kratkometražni igrani film Prava istina priče o šori redateljice i scenaristice Andree Slaviček i producentice Katarine Prpić (Antitalent) i to u sklopu paralelnog programa Tjedan kritike (Semaine de la Critique). Film je realiziran u koprodukciji sa španjolskom kućom Fractal, te hrvatskom udrugom Blank. U istom programu svjetsku premijeru imala je i dugometražna manjinska koprodukcija, Lost Country redatelja Vladimira Perišića. Hrvatska koproducentica filma je Ankica Jurić Tilić (Kinorama). Oba filma su se nakon premijera otisnula u bogati festivalski život, prikazavši se na mnoštvu europskih i svjetskih festivala. 

Na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu, u natjecanju kratkometražnog filma (Berlinale Shorts) prikazao se animirani uradak Eeva autorskog dvojca Lucije Mrzljak i Mortena Tšinakova, koji je kasnije, između ostalog i u Annecyju, osvojio pregršt nagrada diljem svijeta te je naposljetku i uvršten na najužu listu za nominaciju za nagradu Oscar. Film je nastao u hrvatsko-estonskoj koprodukciji. Producent filma je Draško Ivezić iz Jadranske animacije, a estonski koproducent je Kelav Tamm iz studija Eesti Joonisfilm. Uz to, na Berlinaleu, u sklopu programa Forum, svjetsku premijeru imao je i dugometražni hibridni dokumentarni film Između revolucija redatelja Vlada Petrija koji je realiziran u koprodukciji s hrvatskim Restartom, a čiji je koproducent Oliver Sertić. Film je u Berlinu odmah i osvojio nagradu FIPRESCI, a tijekom bogate festivalske distribucije, film je osvojio brojne nagrade, uključujući i Grand prix na Makedoxu. 

Uz to, na Berlinaleu se prikazao i dugometražni igrani film Morska iskra belgijskog redatelja Domiena Huyghea. Film je nastao u belgijsko-nizozemskoj koprodukciji, pridruženi producent je Siniša Juričić (Nukleus Film), a jednu od uloga ostvarila je mlada hrvatska glumica Nika Petrović. Film je nagrađen posebnim priznanjem žirija programa Generation. Europsku premijeru na festivalu u Berlinu imala je i manjinska koprodukcija Bazen beskraja Brandona Cronenberga (koproducentica je Anita Juka, 4Film). Spomenuti film dijelom je sniman u Šibeniku, a podržan je od strane HAVC-a putem potpora namijenjenim manjinskim hrvatskim koprodukcijama te putem poticaja namijenjenih za snimanje u Hrvatskoj (Filming in Croatia). Bazen beskraja je, inače, svjetsku premijeru imao u siječnju 2023. na Filmskom festivalu Sundance u SAD-u (Utah).  

Hrvatska produkcija u 2023. predstavila se bila i na zadnjem od tri "krunska" svjetska festivala. Dugometražni igrani film redatelja Gorana Stolevskog, Domaćinstvo za početnike imao je svjetsku premijeru u natjecateljskom programu Horizonti (Orizzonti) 80. Međunarodnog filmskog festivala u Veneciji. Film je nastao u koprodukciji s hrvatskom kućom Kinorama, a koproducentica je Ankica Jurić Tilić. Film je iz Venecije otišao ovjenčan nagradom "Queer Lion" za najbolji film festivala s LGBTQ+ tematikom. 

Osim toga, kratkometražni igrani film Stane Antonete Alamat Kusijanović prikazao se u sklopu paralelnog venecijanskog programa, Dani autora (Giornate degli Autori). Film je realiziran kao dio inicijative modnog brenda Miu Miu, Women's Tales, u produkciji Hi Production iz Milana i Eclectice iz Zagreba. Producenti filma su Max Brun, Ivan Kelava i Antoneta Alamat Kusijanović. Film je kasnije objavljen i na platformi Vimeo, na kojoj je istaknut kao Vimeo Staff Pick. 

Ostale važne festivalske destinacije

Hrvatski su se filmovi predstavljali i na ostalim prestižnim europskim i svjetskim festivalima. Mnoštvo je filmova bilo prikazano i na Festivalu Black Nights u Tallinnu. Dugometražni igrani film Nevena Hitreca, Dnevnik Pauline P. uvršten je bio u konkurenciju dječjih filmova (producent filma je Jure Bušić, Jaka produkcija). Svjetsku premijeru u sklopu glavnog natjecateljskog programa dugometražnih filmova imala je manjinska koprodukcija Živi i zdravi redatelja Ivana Marinovića (hrvatska koproducentica je Ankica Jurić Tilić, Kinorama). U konkurenciji filmova za mlade, javnosti se prvi put predstavio i film Sunce mamino Koste Đorđevića, koji je realiziran u koprodukciji s hrvatskom kućom Marinis Media (koproducentica je Ivana Marinić Kragić). 

U ostalim sekcijama prikazale su se još manjinske koprodukcije Promatranje redatelja Janeza Burgera (hrvatski koproducenti filma su Lana Matić i Boris T. Matić, Propeler film), zatim četiri Kinoramine koprodukcije:  Radnička klasa ide u pakao Mladena Đorđevića koji je svjetsku premijeru imao na Filmskom festivalu u Torontu, zatim film Radua Judea, Ne očekuj previše od kraja svijeta, koji se prvi put javnosti predstavio na festivalu u Locarnu (osvojivši i posebno priznanje u programu Consorso internazionale), te Lost Country Vladimira Perišića. U dokumentarnoj sekciji prikazan je film Dan, 365 sati redateljice Eylem Kaftan iz Turske, čija je koproducentica Sabina Krešić (Fade In). Dugometražni prvijenac Une Gunjak, Ekskurzija, koji je realiziran u koprodukciji s hrvatskim Nukleus filmom, a čiji je koproducent Siniša Juričić, također je prikazan u Tallinnu, a svjetsku je premijeru ima na Filmskom festivalu u Locarnu, na kojem je osvojio posebno priznanje u programu Concorso Cineasti del presente. 

Osim toga, fokus program u Tallinnu bio je posvećen filmova iz Srbije i susjednih zemalja (Focus Srbija i SEE susjedi), stoga su se tu prikazivali naslovi iz Hrvatske, Crne gore, Sjeverne Makedonije i Slovenije. Program je nastao u suradnji Tallinna s filmskim centrima iz spomenutih zemalja, a sveukupno je sadržavao 10 hrvatskih filmova, uključujući manjinske koprodukcije. 

Još su se četiri hrvatska kratkometražna naslova prikazivala u sklopu Festivala kratkometražnog filma i animacije PÖFF Shorts, koji se odvija paralelno s festivalom 'Black Nights'. Riječ je o filmovima: Obiteljski portret Lee Vidaković, Haljina za finale Martine Meštrović, Glazbene čarapice Ane Horvat te Y Matee Kovač.

Domaći su se naslovi uspješno predstavili i na festivalu u Rotterdamu (IFFR), na kojem je svjetsku premijeru imao dugometražni igrano-eksperimentalni film Polako nikuda Damira Čučića (sekcija Harbour), te kratkometražni eksperimentalni filmovi Ingresso Animali Vivi Igora Grubića te Horror Vacui Borisa Poljaka. 

Hrvatska produkcija imala je predstavnika i na Međunarodnom filmskom festivalu u Varšavi, u sklopu koje je dugometražni igrani film nizozemske redateljice Jacqueline Van Vugt, Prelazak imao svjetsku premijeru. Osim što je realiziran u manjinskoj hrvatskoj koprodukciji (Siniša Juričić, Nukleus film), film se snimao u nekoliko hrvatskih gradova. 

Domaći je film bio prisutan i na prekoatlantskim velikim festivalima poput Međunarodnog festivala u Torontu na kojem je svjetsku premijeru imao kratkometražni dokumentarni film Ree Rajčić, 1001 noć, a dugometražni igrani prvijenac redateljice Dubravke Turić i hrvatski kandidat za nagradu Oscar, Tragovi, sjevernoameričku premijeru imao je na jednom od najvažnijih festivala u SAD-u - Međunarodnom filmskom festivalu u Santa Barbari. U sklopu istog izdanja, prikazivalo se i višestruko nagrađivano Sigurno mjesto Jurja Lerotića te hrvatska manjinska koprodukcija, Najsretniji čovjek na svijetu redateljice Teone Strugar Mitevske (hrvatska koproducentica je Vanja Sremac, Terminal 3). Uz to, kratkometražni igrani film Snjeguljica Lane Barić i animirani Eeva Lucije Mrzljak i Mortena Tšinakova predstavili su se publici na najvažnijem sjevernoameričkom festivalu kratkometražnog filma ShortFest u Palm Springsu (Kalifornija).

Domaći su se dugometražni igrani naslovi prikazivali i na azijskim festivalima s priznanjem FIAPF-e (Međunarodnog saveza udruženja filmskih producenata), poput Međunarodnog filmskog festivala Indije u Goi, gdje se u konkurenciji prikazivao Bosanski lonac Pave Marinkovića, a još tri filma zauzela su svoje mjesto u ostalim programima: Sedmo nebo Jasne Nanut, Hotel Pula Andreja Korovljeva i Lost Country Vladimira Perišića (koprodukcija Kinorame). 

Spomenuto Sigurno mjesto svoje je uspjehe iz 2022. godine, "prenijelo" i u 2023., kada je nominirano za "europskog Oscara", odnosno za Europsku filmsku nagradu Europske filmske akademije, a u prosincu je objavljena i nominacija za 38. nagradu Goya Španjolske akademije filmske umjetnosti i znanosti. Nagrada Goya dodijelit će se 10. veljače 2024.

Kada je riječ o nominacijama, u 2023. godini također se nastavio i uspjeh Murine Antonete Alamat Kusijanović. Redateljica, je, naime, bila nominirana za nagradu Američkog udruženja redatelja – DGA Award.

Dugometražni dokumentarni film također je u 2023. godini ostvario uspjeh na prestižnim festivalima posvećenima tom rodu. Dokumentarni film Brod redatelja Elvisa Lenića proglašen je najboljim filmom u glavnoj konkurenciji (Opus Bonum) 27. Međunarodnog festivala dokumentarnog filma Ji.hlava, a na 20. izdanju Međunarodnog festivala dokumentarnog filma o ljudskim pravima 'Verzio' u Budimpešti 'slavila' su dva hrvatska filma i jedna manjinska koprodukcija: film Snajka: dnevnik očekivanja autorice Tee Vidović Dalipi osvojio je glavnu nagradu sekcije posvećene studentskim i debitantskim filmovima - Doc Future Student and Debut; Dezerteri Damira Markovine osvojili su Posebno priznanje žirija natjecateljske sekcije Viewfinder, dok je manjinska koprodukcija Vilinski vrt redatelja Gergőa Somogyvárija (hrvatski koproducent je Oliver Sertić, Restart) proglašen najboljim mađarskim filmom festivala. Između ostalog, dugometražni dokumentarni film Veće od traume Vedrane Pribačić i Mirte Puhlovski proglašen je najboljim filmom 27. Međunarodnog festivala mediteranskog dokumentarnog filma i reportaže PriMed. Hrvatska se dokumentarna produkcija predstavila i na 66. DOK Leipzig, gdje se u konkurenciji prikazivao film Ivana Ramljaka, El Shatt – nacrt za utopiju. Osim toga, u konkurenciji animiranog filma, prikazivali su se i Y Matee Kovač i Obiteljski portret Lee Vidaković, a u ostalim sekcijama prikazalo se još mnoštvo domaćih naslova. 

Godina je bila uspješna i za animirane naslova, među kojima je i ranije spomenuta Eeva Lucije Mrzljak i Mortena Tšinakova. Film je od svoje premijere 2022. godine, pa kroz 2023., bio prikazan na više od stotinu festivala, osvojivši 25 nagrada i priznanja. Za utrku za Oscara, film se kvalificirao nagradom na Filmskom festivalu Nashville.

Za Oscara se kvalificirao još jedan istaknuti hrvatski animirani film - Sjeti se kako sam jahala bijelog konja Ivane Bošnjak Volda i Thomasa Johnsona Volde, koji je također bio razmatran i za nominaciju za Europsku filmsku nagradu. Film je svjetsku premijeru imao na prestižnom festivalu animacije u Ottawi 2022. godine, a otad je prikazan na više od 50 festivala diljem svijeta, također osvojivši mnoštvo nagrada i priznanja, među kojima je i nagrada na Festivalu kratkometražnog filma Vienna Shorts (2023.). Također na pedesetak festivala diljem svijeta bio je i film autorice Lee Vidaković, Obiteljski portret, koji se u protekloj godini ovjenčao s desetak nagrada, uključujući i glavnu nagradu na festivalu u Tokiju. 

Hrvatski su animirani naslovi u 2023. godini bili prisutni na svim najvećim manifestacijama posvećenima animaciji, kao što su festivali u Annecyju, Ottawi, Fantoche u Badenu i u Manchesteru. Potonji festival je, između ostalog, posebnu pažnju posvetio hrvatskom baštinskom i suvremenom animiranom filmu kroz dva posebno kurirana programa te kroz predavanje posvećenom Bonobostudiju. 

Važne europske adrese za kratki metar su, osim već spomenutih, i njemački Oberhausen te finski Tempere, a oba su u 2023. ugostili domaće autore i njihove filmove. U Oberhausenu svjetsku premijeru imali su filmovi Niska trava Davida Gaše i Dohvatiti sunce: El Shatt Ane Bilankov, a Filmski festival u Tempereu u konkurenciju je uvrstio film Hortikultura, Silve Ćapin. Hrvatski film slavio je i na 65. Međunarodnom festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma Zinebi na kojem je kratkometražni film Valerija Sare Jurinčić, inače dobitnik Srca Sarajeva, izabran kao kandidat za Europsku filmsku nagradu.

Fokus programi

Uz sve spomenute selekcije i nagrade, hrvatski su filmovi prikazivani i u posebnim fokus programima diljem svijeta. Osim spomenutog programa u Tallinnu (fokus na Srbiju i susjede) te programa na festivalu animacije u Manchesteru, fokus programi posvećeni Hrvatskoj održani su i u Španjolskoj (Festival za djecu i mlade GazteFF), Maroku (Međunarodni festival autorskog filma u Rabatu) i Francuskoj (Međunarodni festival u Nancyju i Filmski festival u Arrasu).

Rođendanska godina

Na domaćem terenu, Hrvatski audiovizualni centar je u 2023. godini vodio rođendanski program "H15 - 15 godina u našem filmu" koji je uključio niz događanja: svibanj je postao Mjesec našeg filma te je uz sudjelovanje 72 kina u 56 gradova diljem zemlje kroz više od 480 projekcija prikazano 60 domaćih filmova; kroz online vikende publici diljem zemlje omogućeno je gledanje 60 filmova svih rodova s ciljem popularizacije različitih filmskih formi; suradnju i programe na festivalima ZagrebDox, Dani hrvatskog filma, Animafest Zagreb, Pula film festival, 25 FPS te Zagreb Film Festival. Program je svečano zaključen prigodnim druženjem za filmsku industriju i premijerom kratkometražnog filma H15 u režiji Dalibora Matanića.