Preminuo Zrinko Ogresta
Jedan od najnagrađivanijih hrvatskih redatelja, scenarist i redoviti profesor režije na Akademiji dramske umjetnosti Zrinko Ogresta preminuo je u 68. godini. Ogresta je u svojoj četiri desetljeća dugoj karijeri zadužio hrvatsku kinematografiju brojnim filmskim i televizijskim djelima.
"Duboko nas je rastužila vijest o nenadanom odlasku jednog od naših najistaknutijih redatelja, Zrinka Ogreste. Prvenstveno izražavamo iskrenu sućut njegovoj obitelji i prijateljima.
Zrinko Ogresta ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj kinematografiji. Njegov predani autorski rad, posvećen kako nacionalnim tako i intimnim ljudskim pričama, bio je prepoznat i izvan granica Hrvatske. Njegovi su filmovi pronalazili put do publike diljem svijeta, što potvrđuju i brojna međunarodna priznanja.
Posebno je značajan njegov doprinos razvoju domaćeg filmskog jezika kroz dugogodišnji pedagoški rad na Akademiji dramske umjetnosti, gdje je svoje znanje, iskustvo i strast prema filmu prenosio generacijama studenata, od kojih mnogi danas uspješno djeluju u filmskoj struci," rekao je ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra, Chris Marcich.
Zrinko Ogresta (Virovitica, 5. listopada 1958.) hrvatski je filmski redatelj, scenarist i sveučilišni profesor. Diplomirao je filmsku i televizijsku režiju u siječnju 1982. na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu (danas Akademija dramske umjetnosti) pod mentorstvom Kreše Golika. Od 1990. do umirovljenja 2024. predavao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, u zvanju redovitog profesora filmske režije. Doktorat umjetnosti stekao je na Sveučilištu u Zagrebu 2017. godine, a 2025. izabran je u zvanje profesor emeritus.
Nakon zapaženih kratkometražnih filmova (Duet za jednu noć, 1983; Zabranjena igračka, 1985; Konzerva, 1986) i TV drama (npr. Olujna noć, 1987; Leo i Brigita, 1989) režirao je 1991. dugometražni igrani prvijenac Krhotine – kronika jednog nestajanja. Taj film, o utjecaju politike na pojedinačne sudbine, nastao je u scenarističkoj suradnji s Ladom Kaštelan (Zlatna arena za scenarij na filmskom festivalu u Puli 1992), a bio je nominiran i za Nagradu Felix (danas Europsku filmsku nagradu) u kategoriji mladog europskog filma.
Slijedi film Isprani (1995.) koji je uvršten u službeni program uglednog festivala u Karlovym Varyma. Film je u Napulju 1996. osvojio Prix Italia na najstarijem i najuglednijem svjetskom televizijskom festivalu kao najbolji film u kategoriji igranih djela. Velika međunarodna vidljivost filma dovela je do toga da Isprane u svoje programe pozivaju najistaknutiji festivali u Gijonu, Rotterdamu, Goteborgu, Cottbusu, Kairu, Kalkuti, Solunu, Plovdivu...
Film Crvena prašina (1999.) premijerno je prikazan u službenom programu (izvan konkurencije) 56. Međunarodnog filmskog festivala u Veneciji, a potom osvaja niz međunarodnih priznanja. Film je na Pulskom festivalu nagrađen Zlatnim arenama za najbolji film, scenarij i mušku epizodnu ulogu (Ante Vican) te nagradom publike Zlatna vrata Pule.
Film Tu (2003.) dobitnik je Velike zlatne arene u Puli te Nagrade "Vladimir Nazor" za filmsko stvaralaštvo, a prikazan je i na brojnim međunarodnim festivalima, gdje je nagrađivan, uključujući Karlove Vary (Kristalni globus – posebna nagrada žirija) i Palić (Tolerance Award). Slijedi eksperimentalniji igrani film Iza stakla (2008.), prikazan u natjecateljskim programima Karlovih Vary i Kaira te dobitnik Nagrade publike u Motovunu.
Godine 2013. režira film Projekcije, jedinstveno strukturiranu dramu snimljenu u jedinstvu prostora i vremena. Film S one strane (2016.), nastao u suradnji s Matom Matišićem, premijerno je prikazan u programu Panorama Berlinalea, gdje osvaja posebnu nagradu žirija, a na Pulskom festivalu nagrađen je s više Zlatnih arena i Oktavijanom. Film je uvršten među 50 najboljih europskih filmova prema Europskoj filmskoj akademiji te je hrvatski kandidat za nagradu Oscar.
Film Plavi cvijet (2021.) premijerno je prikazan na Moskovskom međunarodnom filmskom festivalu na kojem je osvojio jednu od nagrada publike, a na Pulskom festivalu osvaja Veliku zlatnu arenu (četvrtu u karijeri), Zlatnu arenu za režiju te nagradu međunarodne kritike. Plavi cvijet mu je osmi dugometražni igrani film.
Uz igrane filmove, Ogresta je realizirao i dokumentarne i namjenske filmske projekte te televizijske sadržaje, uključujući radove tijekom Domovinskog rata te namjenski film Hrvatska – Mediteran kakav je nekad bio, nagrađen u Berlinu.
Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo (2024.). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića te je bio član Europske filmske akademije.