Pero Kvrgić rođen je u Moravicama u Gorskom kotaru 4. ožujka 1927. godine. Polazio je nekadašnju zagrebačku Zemaljsku glumačku školu i Dramski studio u Zagrebu. Kao sedamnaestogodišnjak, 1944. godine pridružio se kazališnim skupinama Ivan Goran Kovačić i August Cesarec. Od 1950. do 1954. član je ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, nakon čega se priključuje novoustrojenoj skupini koju je osnovalo Zagrebačko dramsko kazalište, danas kazalište Gavella. Nakon rada u Zagrebačkom dramskom kazalištu ponovno se vraća u HNK Zagreb, u čijem ansamblu ostaje do umirovljenja.

Pero Kvrgić glumio je u svim većim kazalištima i kazališnim skupinama u Hrvatskoj, kao i na festivalima, među kojima su i Teatar &TD, Zagrebačko kazalište mladih, HNK u Splitu, riječki HKD teatar, dubrovačko Kazalište Marina Držića, zagrebački Kerempuh i Komedija, Teatar u gostima, Epilog teatar, brijunski Teatar Ulysses, Žar ptica, Bagatella, Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto...

Kazališne uloge ostvario je u nizu klasika, ali i u mnogobrojnim djelima suvremenih autora, od kojih se ističu razni likovi iz dramskih djela Marina Držića, Muna iz drame Skup, koju 1950. godine režira Branko Gavella, te uloge Pometa, Dunda Maroja, Zlatikuma, Arkulina, Negromanta, Staniše, Gulisava Hrvata...

S Lelom Margetić igrao je u kultnim Stilskim vježbama Raymonda Queneaua. Ta je predstava premijerno prikazana 19. siječnja 1968. godine i od tada je konstantno na repertoaru, oborivši sve hrvatske rekorde te sloveći kao potencijalno najdugovječnija predstava na svijetu, igrana u istoj postavi.

Svoje kolumne, pod imenom Stilske vježbe, Kvrgić piše od 2000. do 2002. u Vijencu, a knjiga s njima izdana je 2004. godine.

Pero Kvrgić svoju je prvu filmsku ulogu ostvario 1956. godine u Opsadi Branka Marjanovića. Arlekina je iduće godine glumio u TV drami Gledaoci i mi Antuna Martija, a 1958. godine ostvario je ulogu u filmu H-8 Nikole Tanhofera. Narednih godina glumio je u filmovima Ujkin san, Tri četrtine sonca, Drug predsednik centarfor, Varalice, Pozornica bez zavjese, Čovjek od važnosti, Svečanost, Tisuća i jedna strast, Čarobna noć, Prijeki sud, U logoru, Na kraju puta, U sredini mojih dana i mnogim drugima. Od suvremenih naslova u kojima je Kvrgić glumio tu su, između ostalih, omnibus Zagrebačke priče (Inkasator), Crveno i crno Željka Senečića, Sve džaba Antonija Nuića te animirani kratkometražni film Guliver Zdenka Bašića u kojem je imao ulogu naratora. Kvrgić je svoj glas posudio i psu Flokiju, u kultnoj TV seriji Ne daj se, Floki (1985.) redatelja Zorana Tadića.   

Kvrgić je dobitnik brojnih nagrada, među kojima su i nagrada Vladimir Nazor za životno djelo, nagrada Dubravko Dujšin, nagrada Grada Zagreba, nagrada Grada Dubrovnika, nagrada na Sterijinom pozorju, kao i na sarajevskim Malim scenama, nagrada Orlando, nagrada Tito Strozzi, nagrada hrvatskog glumišta, nagrada Eleonora Duse, Marul...

Od tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, Kvrgić je 2006. godine odlikovan Redom kneza Branimira za izniman i dugogodišnji doprinos kulturi Republike Hrvatske, a 2007. godine dobio je i vlastitu zvijezdu u hrvatskoj Ulici slavnih na opatijskoj šetnici Slatini.

Naslovna fotografija: Pero Kvrgić
(izvor: YouTube screenshot)