Vanča Kljaković je rođen 29. ožujka 1930. u Splitu gdje je završio klasičnu gimnaziju. Režiju je diplomirao u klasi dr. Branka Gavelle, a potom je u kazalištu koje nosi ime njegova mentora bio zaposlen do 1970. Potom dobiva status slobodnog umjetnika u kojem ostaje do 1996. kad se zapošljava u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, i tamo ostaje sve do odlaska u mirovinu.

Za televiziju je Vanča Kljaković snimio niz uspjelih i rado gledanih naslova: Đavolje sjeme, Giovanni, Mali libar Marka Uvodića, Proljeće Janka Potlačeka, Dvije ljubavi, Čovjek od riječi, Ili jesmo ili nismo, Eksperiment profesora Hinka Hinkovića, Trgovci i ljubavnici, Samoubojica, Majstor, nekoliko epizoda serije Nepokoreni grad, te prvih sedam epizoda humoristične serije Naši i vaši.

Na filmu je debitirao filmom Duga ulica, prvom epizodom u omnibusu Ključ (1965.), a slijedili su Kužiš stari moj (1973.), Jedanaesta zapovijed (1970.) i Usporeno kretanje (1979.). Nakon duge pauze nastaje Marjuča ili smrt (1987.), a dvije godine kasnije i njegov možda najzapaženiji film – Buža (1989.), prema scenariju Živka Jeličića.

Piše za radio, televiziju, i kazalište, pa su mu u profesionalnim kazalištima postavljeni tekstovi : Susreti (Dramsko kazalište Gavella, Zagreb, 1968), Bobo (Dramsko kazalište Gavella, Zagreb, 1970), Priča o zločinu (HNK Split, 1993), Vaš Antiša (Narodno kazalište Pula, 1994), Teštamenat (Kazalište mladih Split, 1995; Dramsko kazalište Gavella, Zagreb, 1997), ali i cijeli niz adaptacija i lokalizacija stranih tekstova.
U nepreglednom nizu predstava koje je režirao, posebno i kultno mjesto zauzima Šjora File iz 1975.