Žižić je rođen 1934. u Solinu, a klasičnu gimnaziju završio je u Splitu, da bi 1957. diplomirao pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Bio je dramaturg u Zagreb filmu (1960.–64.) te njegov direktor (1984.–90.). 

Od svog prvog dokumentarnog filma Poplava 1964., Bogdan Žižić snimio je više od stotinu naslova. Najviše su ga zanimale kratke dokumentarne forme, a prva su mu dva igrana filma - Kuća i Ne naginji se van ovjenčana Zlatnim Arenama. Tim se cjelovečernjim igranim filmovima i naslovom Daj što daš (1979.) afirmirao kao vodeći predstavnik struje društvenokritičkoga filma 1970-ih; istomu tematskom krugu pripada i njegov najuspjeliji film Rani snijeg u Münchenu (1984), a Cijena života (1994) ratne je tematike. 

Autor je dokumentarnog filma Moj slučaj - posvećenog Vladi Gotovcu, a umjetnika Alfreda Pala pratio je u filmovima Jedna vukovarska priča i Goli otok.

Posljedni dokumentarni film Jasenovački memento snimio je prije pet godina. Dobitnik je najviših nagrada i priznanja: nagrade Vladimir Nazor za životno djelo te Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za sveukupan doprinos hrvatskoj kinematografiji i kulturi, a 2017. godine filmski festival u Motovunu dodijelio mu je nagradu Pedeset godina za životno djelo. 

Jedan je od najplodnijih hrvatskih autora kratkometražnih igranih i dokumentarnih filmova (osobito s područja likovnih umjetnosti), nagrađivanih na međunarodnim festivalima (Oberhausen, Leipzig, Krakov, New York). Bio je članom ocjenjivačkih žirija brojnih međunarodnih filmskih festivala (Atlanta, Bilbao, Oberhausen, Barcelona, Tampere, Lille, Trst i dr.). Nagrađivan je i brojnim, visokim i najvišim nagradama i priznanjima na međunarodnim filmskim festivalima: Oberhausen, Beograd, Krakow, Lille, Avellino, New York, Tampere, Atlanta, Bilbao, Barcelona, Sofija i dr. 

Naslovna fotografija: Bogdan Žižić