Klasik hrvatske kinematografije Ante Babaja svojim je filmovima uvelike zadužio domaću kinematografiju ostavivši iza sebe niz modernistički orijentiranih djela među kojima ključnu ulogu ima njegov klasik Breza, po mišljenju struke i kritike, jedan od najboljih hrvatskih filmova svih vremena.

Ante Babaja rođen je u Imotskom 6. listopada 1927. Nakon završene srednje škole upisao je studij prava i ekonomije. U film ulazi zahvaljujući poznanstvu s Brankom Belanom i isprva radi kao asistent režije na filmovima Kreše Golika Plavi 9 (1953.) i Koncertu (1954.) Branka Belana. Babaja je redateljsku karijeru započeo kratkometražnim i dokumentarnim filmovima, a svoj debitantski dokumentarni film Jedan dan na rijeci snima 1955. godine. Najznačajniji predstavnik autorske kinematografije svoj prvi igrani dugometražni film, stiliziranu ekranizaciju bajke H.C. Andersena Carevo novo ruho, režira 1964. godine. Najpoznatiji film Breza, nastao na temelju lirske pripovijetke Slavka Kolara, režira 1967. godine. Još jednu adaptaciju književnog predloška, ovog puta Slobodana Novaka, Mirisi, zlato i tamjan snima 1971. Novaku se ponovno vraća 1980. te na temelju istoimenog kratkog romana Izgubljeni zavičaj snima hvaljeni film. Njegov posljednji dugometražni igrani film Kamenita vrata nastaju 1992. godine. U šezdesetima često snima dokumentarne i eksperimentalno-dokumentarne filmove te tako nastaju Tijelo (1965.), Čuješ li me? (1965.), Kabina (1966.) i Plaža (1966.), 1970-ih nastaju još tri dokumentarca Čekaonice (1975.), Starice (1976.) i Čuješ li me sad? (1978.).

Babaja je bio dugogodišnji profesor na Akademiji dramske umjetnost u Zagrebu. Nagrada za životno djelo Vladimir Nazor uručena mu je 1988. godine, a 1996. godine dobiva još jednu nagradu za životno djelo – Vjesnikovu nagradu Jelen. Godine 2007. uručena mu je nagrada Oktavijan za životno djelo Hrvatskog društva filmskih kritičara, a upravo je te godine Babaja predstavio svoj posljednji film, dokumentarni testament Dobro jutro.

Najznačajnije ime hrvatskog filmskog modernizma, da citiramo filmskog povjesničara Ivu Škrabala, "filmski je medij uvijek nastojao staviti u službu svojeg umjetničkog viđenja svijeta, tražeći pritom nekonvencionalna izražajna sredstva".

Naslovna fotografija iz filma Dobro jutro