Preminuo glumac Božidar Orešković
U Zagrebu je 10. srpnja iznenada preminuo Božidar Orešković poznati hrvatski kazališni,l filmski i televizijski glumac i dugogodišnji prvak Drame Hrvatskoga narodnog kazališta.
Božidar Orešković rođen je 21. kolovoza 1942. u Zagrebu. Studij glume završio je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti 1965. godine u klasi profesora Georgija Para i od iste je godine angažiran u Drami HNK u Zagrebu, gdje ostaje sve do umirovljenja u rujnu 2007. godine. Već kao student nastupao je u Zagrebačkom dramskom kazalištu, ali pravu je afirmaciju doživio kao mlad glumac na pozornici nacionalne kazališne kuće.
Prvi njegovi nastupi u Hrvatskome narodnom kazalištu bili su u predstavama Povratak Harolda Pintera i Najveći junak zapadne Irske Johna Millingtona Syngea u režiji Georgija Para, a već 1967. odigrao je odličnog Pometa u Držićevu Dundu Maroju u režiji Mladena Škiljana. Za ulogu Suca Bracka u Ibsenovoj Heddi Gabler u režiji Nenni Delmestre nagrađen je 1996. godine Nagradom Mila Dimitrijević. Njegove posljednje uloge u Drami HNK bile su Capuleti u Romeu i Juliji Wiliama Shakespearea u režiji Petra Večeka 2003., Žandar u Octopussyju Ivana Vidića u režiji Ivice Boban 2003. te uloga Waronigga u Sprovodu u Theresienburgu Miroslava Krleže u režiji Tomislava Pavkovića 2008. godine.
Odigrao je mnoge filmske uloge, među ostalima u filmovima Divlji anđeli Fadila Hadžića, Pucanj Krešimira Golika, Krhotine Zrinka Ogreste, Gospa Jakova Sedlara, Isprani Zrinka Ogreste, Kako je počeo rat na mom otoku Vinka Brešana, Novogodišnja pljačka Dražena Žarkovića, Zavaravanja Željka Senečića, Je li jasno, prijatelju? Dejana Aćimovića, Kraljica noći Branka Schmidta, Slučajna suputnica Srećka Jurdane.
Sudjelovao je u mnogim televizijskim filmovima i serijama kao što su Kapelski kresovi, Punom parom, Mačak pod šljemom, Inspektor Vinko, Ptice nebeske, Bitange i princeze, Obični ljudi, Urota, Dobre namjere, Ponos Ratkajevih, Sve će biti dobro i dr.
Sredinom 1990-ih osnovao je vlastito kazalište, Teatar 101, a bavio se i pisanjem. Autor je hvaljenog romana Sedmi dan u kojemu je na osebujan način literarno iskazano iskustvo smrti i umiranja. Napisao je osam monodrama, brojne kazališne tekstove, drame i adaptacije, od kojih je mnoge sam uprizorio i u njima nastupao.