Rođenjem Vukovarac, Duško Popović je 1971. došao u Zagreb kao student prava. Desetak godina poslije počeo se intenzivno baviti novinarstvom, u kojem je gotovo pola radnog vijeka proveo u statusu slobodnog novinara. Vrlo brzo uključio se u aktivnosti filmskih udruga i Hrvatskog filmskoga saveza, pa je pet godina bio tajnik Kinokluba Zagreb, a kraće vrijeme i Autorskog studija – fotografija, film, video.

Uredio je i prvu monografiju KK Zagreb (Kinoklub Zagreb - filmovi snimljeni od 1928. do 2003, 2003) kao i monografiju Kinokluba Liburnija iz Rijeke (2012), obje u suizdanju Hrvatskog filmskog saveza. U HFS je, među ostalim, bio član priređivačkih odbora i tajnik revija hrvatskog filmskog i video stvaralaštva, dugogodišnji član redakcije i najplodniji suradnik Biltena/Zapisa, službeni novinar Škole medijske kulture "Ante Peterlić" i redoviti izvjestitelj HFS-ova portala, a zbog upućenosti u amatersko stvaralaštvo često je pozivan u žirije festivala neprofesijskog filma  (Dubrovnik Film Festival, Kratka forma, Gastro Film Festival, Star Film  Festival i 240 sekundi hrvatskog filma i dr.).

Također je, prema vlastitim scenarijima režirao nekoliko kratkih namjenskih videoradova: Za (1987), Prvi Sajam zdravlja u Zagrebu (1996), Deset godina poslije (1998), Slavonska svitanja (1999), Sisak-bolnica prijatelj djece (1999), Istarski kažuni (2000) i Suvremena dijagnostika virusnih hepatitisa (2001).

Pored toga, Popović je idejni pokretač i organizator susreta Dječje filmsko i videostvaralaštvo u funkciji javnoga zdravstva, koji su održani na Ljetnim školama unapređenja zdravlja u Motovunu od 2007. do 2012, a poslije predstavljeni i na Motovun Film Festivalu te u Poreču, Grožnjanu, Vukovaru i Zagrebu. Autor je i urednik publikacije Dječje filmsko i videostvaralaštvo u funkciji javnoga zdravstva 2007., u izdanju Hrvatskog filmskog saveza te publikacije "Od Motovuna do Vukovara - deset godina susreta Dječje filmsko i videostvaralaštvo u funkciji javnoga zdravstva" (2016), u izdanju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

"Mali filmski razgovori" (2021), zbirka esejističkih portreta hrvatskih filmaša koji su nastali tijekom njegove višedesetljetne suradnje s HFS-om može se smatrati krunom publicističkog rada Duška Popovića na području audiovizualne djelatnosti.

"Popović nas je napustio između dva od mnogih filmskih poslova koje je desetljećima obavljao za HFS i neprofesijsko filmsko stvaralaštvo. Nepunih dvanaest sati prije odlaska, posljednji je put bio zapisničar sjednice Izvršnog odbora, a ovoga vikenda trebao je po tko zna koji put biti tajnik žirija na Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva u Požegi. No, koliko je Duško Popović bio ukorijenjen u povijest i svakodnevicu HFS-a, svjedoči među ostalim i ovaj portal, prepun tragova njegove intenzivne radne prisutnosti: od stotina članaka koji su objavljeni na njegovim stranicama ili u nekoj od HFS-ovih publikacija (časopisi "Zapis", "Hrvatski filmski ljetopis", katalozi revija filmskog stvaralaštva i dr.), preko rubrike Kontrazoom koju je iz tjedna u tjedan punio vijestima i komentarima iz djelatnosti neprofesijske i profesionalne kinematografije, razgovorima s filmašima i njihovim portretima, do naslovnice ove godine objavljenje knjige "Mali filmski razgovori", stoji u priopćenju Hrvatskog filmskog saveza na njihovoj službenoj stranici.