Mia Oremović rođena je 31. srpnja 1918. godine u Slavonskoj Požegi, a potom je u Zagrebu pohađala Školu primijenjene umjetnosti i Školu dramskih umjetnosti kod Branka Gavelle, čijom je završnom predstavom i debitirala kao glumica.

Iako će ostati zapamćena prvenstveno po svojim filmskim ulogama, tijekom karijere odigrala je veliki broj kazališnih uloga, te bila članicom ansambla zagrebačkog HNK od 1945., a od 1953. i članicom dramskog kazališta Gavella, nakon čega prelazi u slobodne umjetnice.

Na filmu se pojavila 1952. glavnom ulogom udovice Roze u filmu Vatroslava Mimice U oluji, a šest godina kasnije nagrađena je prvom nagradom na filmskom festivalu u Puli za film Nikole Tanhofera H-8 (1958), za ulogu Švicarčeve žene. Od ostalih brojnih njezinih uloga na filmu izdvajaju se one u filmovima Kreše Golika, Imam dvije mame i dva tate (1968., Zlatna arena za glavnu ulogu) i Tko pjeva zlo ne misli (1970) u kojem je ostvarila nezaboravnu ulogu prgave tete Mine.

Osim na filmu puno je radila i na TV i na radiju, ", a njezina posljedna filmska uloga bila je 2006. u filmu Matije Klukovića Ajde dan ... prođi....

Primila je niz značajnih priznanja i nagrada, između kojih nagradu Vladimir Nazor za životno djelo na području filma te nagradu za životno djelo Fabijan Šovagović Udruženja hrvatskih filmskih redatelja i nagradu Motovun film festivala 50 godina.