Predstavila ih je ravnateljica Festivala Gordana Restović. 'Okupili smo autore koji su dali osobni pečat svome tekstu i iz nekog drugog ugla, na osebujan način ispričali svoju priču', rekla je. Bruno Kragić dao je osvrt na glumce Borisa Dvornika i Pavla Vujisića. 'Obično se daju osvrti na rad redatelja, a glumci su ti kroz koje se percipira film. Karijere ovih velikih glumaca su počele kad i ovaj festival te su ga oni pratili u svome rastu. Uz to, ove godine se obilježavaju okrugle obljetnice smrti oba ta glumca. 30 godina od smrti Vujisića i 10 od Dvornika', rekao je Kragić govoreći o tome zašto se odlučio baš na tu temu. 'Obojica su obilježila našu kinematografiju. Vrhunski su to glumci koji su nagrađivani u Puli', dodao je.

Jurica Pavičić u svom tekstu priča o nagradama. 'Popisao sam sve filmove koji jesu i one koji nisu nagrađeni u Puli. Zanimljivo je da je mnogo sjajnih filmova ostalo bez nagrada, a isto tako neki nagrađeni vrlo su brzo zaboravljeni', rekao je Pavičić napomenuvši kako su se stilski, žanrovski pa čak i geografski mijenjali 'principi' po kojima su filmovi nagrađivani.

Boško Picula u svome tekstu osvrnuo se na svih 25 godina hrvatskog filma, prijelaz iz bivše države u današnje vrijeme. 'Pula je u to doba doživjela velike promjene. 38. Filmski festival raspadao se u našem najgorem ratu. Rat se odrazio i na film. No, film 'Kako je počeo rat na mom otoku' bio je dokaz da Hrvatska želi hrvatski film', izjavio je napomenuvši kako je film neuništiv.

Igor Duda piše o tome kako se Festival odrazio na Pulu i njene građane, o vremenu kada se u Arenu ulazilo preko zida ne bi li se pogledao bar neki film. Diana Nenadić piše o nezavisnom filmu u kontekstu Pule, dok se Lana Skuljan Bilić osvrnula na bogatu zbirku predmeta Pomorskog muzeja i 1 000 fotografija Dušana Čurića, koji je osim odličnih portreta Milene Dravić, Borisa Dvornika i ostalih poznatih glumaca, snimao i pozadinu filmskoga platna, organizatore Festivala, one mnogima skrivene ljude iza scene. 'Na Festivalu je bio od 0 do 24. Istu večer razvijao je fotografije koje su se potom autobusom slale u Zagreb ne bi li idućeg dana bile objavljene u Večernjem listu', ispričala je autorica.

Danijel Rafaelić vodio se dnevnikom Richarda Burtona koji je za snimanja filma Sutjeska boravio u Puli i opisivao odlazak na Brijune, s cinizmom govorio o filmu Sutjeska i u svom dnevniku otkrio još čitav niz nepoznatih detalja. 'Bio mi je zanimljiv spoj glamura toga doba, dok se tada istovremeno Festival raspadao', rekao je Rafaelić.

Miroljub Vučković pisao je o Puli i Festivalu svih 65 godina: 'Predstavio sam slike Pule iz svojih sjećanja, poput onog generalne probe sa svečanog otvorenja Festivala i pripreme za dolazak Tita u Arenu', ispričao je.

Sanela Pliško urednica je izdanja i sama autorica jednog od tekstova. 'Vodila sam se izvrsnom knjigom 207 festivalskih dana koja bi svakako trebala dobiti svoj nastavak', rekla je na kraju predstavljanja festivalske edicije Vremeplov 2 Pliško. 

Naslovne fotografije: predstavljanja festivalske edicije Vremeplov 2