Posljednju počast neprežaljenom kolegi odali su u ime Ministarstva kulture Republike Hrvatske državna tajnica Nina Obuljen, a u ime Hrvatskog audiovizualnog vijeća, redatelj Hrvoje Hribar.

Podsjećajući na Albertove neupitne ljudske kvalitete i na njegovu viziju, Hrvoje Hribar je rekao sljedeće:

Dragi, do prije nekoliko godina mnogi te uopće nisu poznavali, pitali su: “otkuda je došao taj čovjek?”
Danas gledamo za tobom,ne umijemo znati kamo si, čovječe, otišao? 
Tamo kamo si se uputio, pouzdani putniče, vjerujem, neko je dobro mjesto. Ovo mjesto ovdje, danas izgleda loše. 
Alberte, bio si dobar čovjek. Sve ostale kvalitete dolaze poslije. Vrhunska stručnost, tvoja pregovaračka vještina, mnogojezična neodoljivost, aritmetička disciplina, ponizna zakonomjernost, profesionalna blještavost. 
U društvu gluhom za  dobrotu, u zemlji koja se plaši stručnosti, na mjestu gdje se preziru zakoni, Albert je bio u nevolji. 
Naš prijatelj, čovjek stvoren da prelazi granice, da donosi novo i povezuje svjetove, otišao  je u trajnu emigraciju, ostavivši nas kao siročad.  
Albert je bio izvršni producent jednog velikog sna: onog o civiliziranoj i skladnoj zajednici kreativnih ljudi.    
Dobri i sposobni, u ovom toksičnom krajoliku rijetko kad dobiju priliku.
Albert je bio hrabar čovjek koji je svoju priliku prihvatio.
Po velikoj cijeni. Bio je borac, a mi njegovi navijači. Sve manje pomagači.
Slomio se najljepši jarbol. Jedini kojeg je imao naš brod. Odjednom je sve drugačije.
Na nama je da odlučimo.
Hoćemo li nastaviti ili se predati?
I jedna i druga mogućnost mame poput ponora.
Netko mora podići jedro! Naše je. Previše je vrijedno.
Bol koju osjećamo, ona od koje se gušimo, ona od koje vrištimo, ona koja nas plavi suzama, nije samo bol gubitka, već cjelovitije od toga, bol postojanja kojeg smo djelili s Albertom, bol onoga što stvarno oko nas ovdje jest, koliko god mi sanjarili o drugome. 
Prigrlimo tu bol  ponizno, s ljubavlju i otvorenih očiju. 
Teška je hrvatska zemlja.
Tvoj medij, prijatelju, puno je prostraniji. Slani vjetar, plave daljine, ljudski dodir, dječji smijeh, lica bića kojima si vedro gledao u oči. Znalče! Od svih tvojih znanja i umijeća najvažnija je tvoja moć da iskreno voliš drugoga.
S onu stranu sad postavi svoje grandes lignes directrices.
Uzmi smjer, Putniče, i putuj. I nek s tobom, dragi, putuje naša ljubav.