U obrazloženju nagrade stoji: Polazište za čekanje razmatra pitanja identiteta u odnosu na promjene nastale pripremama Hrvatske za ulazak u Europsku uniju. Narativno, film je poetičan i izravan, a eksperimentira s voajerizmom cinéma véritéa. Redateljičin odabir crno-bijele tehnike začudno približava publiku šarenoj svakodnevici. Kroz svoj je rad D. A. Peransi, indonezijski autor, promovirao ideju da film mora uspostaviti društvene, političke i kulturne veze s publikom. Kamera u Polazištu za čekanje svojim prisustvom propituje odluke koje su država i korporacije donijele i njihov utjecaj na narod.


Prizor iz filma Polazište za čekanje

Polazište za čekanje režirala riječka redateljica Maša Drndić, a u opisu stoji: Autobusna stanica Žabica, slijepo crijevo Rijeke, kolodvor koji je premaleni za potrebe razvijenog grada, njegovo je vječito privremeno rješenje. Lica radnika, putnika i prolaznika vode nas kroz ovaj dnevni boravak grada, maketu funkcionirajućeg kaosa, jednu posve neobičnu zajednicu koja na autentičan način krpa rupe dotrajalog sistema, sizifovski kotrljajući se kroz dan... Film je sufinanciran sredstvima Grada Rijeke i Hrvatskog audiovizualnog centra.

Podsjetimo da je na nedavno završenom 11. Liburnia Film Festivalu Polazište za čekanje podijelilo nagradu za najbolji regionalni dokumentarni film s Terasom Sanje i Vedrana Šamanovića.

ARKIPEL International Documentary and Experimental Film Festival pokrenula je organizacija Forum Lenteng kao mjesto filmskog proučavanja globalnih fenomena u društvenom, političkom, ekonomskom i kulturnom kontekstu. Više informacija o festivalu potražite na ovoj poveznici.