Podržite Stari Grad kao najbolju europsku filmsku lokaciju
Izbor za najbolju europsku filmsku lokaciju koji organizira EUFCN traje do 31. siječnja, a mi vas pozivamo da svojim glasom u finalu podržite Stari Grad kao lokaciju filma Ljeto kada sam naučila letjeti.
Glasanje traje do 31. siječnja 2023. godine, a EUFCN-ova Nagrada za najbolju lokaciju 2022. pobjedniku će biti uručena u veljači 2023. na Europskom filmskom sajmu – EFM 2023 u Berlinu. Svi sudionici glasanja sudjeluju u nagradnoj igri, a jedan sretni dobitnik osvojih će putovanje na pobjedničku lokaciju!
Svoj glas Starom Gradu možete dati OVDJE.
Ljeto kada sam naučila letjeti obiteljski je film koji vas vodi u šarmantnu, ali emotivnu ljetnu avanturu prema istoimenom romanu Jasminke Petrović. "Sjajan stil pisanja romana trebalo je prenijeti na film koristeći različite alate. U tom smislu, sam grad nam je pomogao da postavimo ton nostalgije i ugođaja koji su ključni za naš film. Iako vrlo popularno turističko odredište, grad je sačuvao svoj mediteranski izgled i lokalne tradicije u arhitekturi, vrtlarstvu, stilovima odijevanja, kao što i njegovi građani nastavljaju njegovati stare običaje i tradiciju. Mislili smo da ćemo morati napraviti značajan dio scenografije, ali ona je zapravo već bila tu, samo smo morali paziti kako sve to uhvatiti i zadržati autentičnu atmosferu," izjavila je koproducentica filma Ankica Jurić Tilić.
Stari Grad mjesto je nezaboravnih ljetnih praznika 12-godišnje Sofije, ali i mjesto oprosta, obiteljskog okupljanja i pomirenja. Mudrost i mir koji zrače gradom i pokreću događaje u filmu nisu slučajnost. Stari Grad dijeli godinu rođenja s Aristotelom, a bio je dom slavnog pjesnika i mislioca Petra Hektorovića. On je sagradio najljepši renesansni spomenik Starog Grada, utvrđeni ljetnikovac Tvrdalj. Upravo je jedna od najupečatljivijih scena filma snimljena u Tvrdlju i to upravo ona u kojoj se djeca zaklinju da nikada neće dopustiti da ih išta rastavi. Sama lokacija naglašava snagu zakletve, jer je gradnjom Tvrdalja Petar Hektorović materijalizirao svoju ideju stvaranja mikrokozmosa; malog, zatvorenog svijeta u kojem prostor za život imaju sva božja stvorenja – ribe, ptice, biljke i ljudi. Najistaknutije obilježje Tvrdlja je ribnjak okružen trijemom, a iznad njega se uzdiže golubinjak. Tvrdalj je i kamena knjiga u koju je pjesnik uklesao desetke natpisa, od kojih jedan ispisan do ribnjaka glasi: FEDE E REALTÀ O QUANTO È BELLA (Koliko su lijepe vjera i stvarnost!).
Romantična atmosfera grada može se osjetiti u sceni Sofijinog prvog poljupca koja je snimljena s vidikovca iznad Starog Grada. Ideja je bila snimiti scenu u sumrak kada bi grad ispod bio obasjan svjetlima. “Trebalo nam je nekoliko pokušaja i pješačenja uzbrdo uz nošenje opreme kako bismo izračunali i uhvatili pravo vrijeme, ali isplatilo se," kaže producentica Maja Popović.
Snimanje na otoku u pravilu je izazov, no zahvaljujući dobroj pripremi i dobrodošlici koju su ekipi iskazali stanovnici Starog Grada, produkcijski tim je radio bez pritiska.
Mora da je to zbog otočkog načina života koji je na neki način ostao praktički netaknut još od antičkih vremena. Kamene kuće uz more, vinogradi i maslinici čije su međe ucrtane prije 2400 godina, a i danas ih jasno pratimo duž linija suhozida, razlog su zbog kojeg su Starogradsko polje i povijesna jezgra grada uvršteni na popis mjesta svjetske baštine UNESCO-a.
Ljeto kada sam naučila letjeti Radivoja Andrića u produkciji Sense Production (RS) te u koprodukciji s Kinoramom (HR ), Art Fest-om (BG), Silverart-om (SK) i Doli Media Studio-m (BG) sniman je u sklopu programa poticaja Filming in Croatia, a u kinodvoranama zemalja regije je u njemu uživalo preko 250.000 gledatelja.
Naslovne fotografije: Stari Grad; scene iz filma Ljeto kada sam naučila letjeti