Rasprava, koja je započela kratkim video isječkom s nekim od najbolje plasiranih proizvoda u poznatim stranim filmovima, se vodila oko načina na koji film nameće nove trendove i teme u javnosti, utječe na percepciju pojedinih brandova, poimanja prošlosti i sadašnjosti te 'retuširanja' imidža poznatih osoba, ali i država. Tijekom rasprave iskristaliziralo se da je zemlja kao proizvod u lokalnom product placementu također izuzetno važna. Istaknuto je kako se afirmacija neke zemlje kroz film temelji na njenoj najjačoj industriji – kod nas je to turizam. 'Naime, kroz servisne koprodukcije – kao što su Winnetou, GOT, DIG i ostalo – novac ulazi u našu zemlju, a tragično je što krovne turističke institucije ne prepoznaju taj potencijal nego ga prihvaćaju kao da se on podrazumijeva. Da se to financijski prepoznaje na razini oba ministarstva (kulture i turizma) svima bi nam bilo bolje, a Hrvatska bi se kroz samu zemlju mogla promovirati na puno bolji, centriraniji i efikasniji način,' istaknuli su panelisti.

Isto tako svi prisutni složili su se kako o našoj zemlji najbolje progovara ona sama te kako su primjeri tzv. prikrivenog oglašavanja (product placement) koje većinom vidimo u hollywoodskim blockbusterima neprimjenjivi na domaći film. 'Product placement je zanimljiv jer su reklame izgubile integritet i dignitet. U Hrvatskoj su budžeti većinom u bankama i telekomima, a javna televizija takve se vrste oglašavanja i dalje boji pa smo s obzirom na to svi u paranoji da se negdje vidi nešto što netko nije platio. S obzirom na to bolje je da se, kako u TV prilozima tako i na filmu ne vidi ništa,' istaknuo je ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra Hrvoje Hribar. 

Redatelj Ognjen Sviličić istaknuo je kako američka kinematografija, koja je ovom panelu poslužila kao ogledni primjer, bazirana na drugačijim vrijednostima nego europska. 'U Hrvatskoj filmovi se i dalje snimaju novcem građana jer nam je kultura itekako bitna. Europski film je slika u galeriji, a svi smo svjesni da te slike ne privlače ljude kao u SAD-u. S druge strane naši se filmovi prikazuju na renomiranim svjetskim festivalima, a film se i dalje financira zbog umjetnosti. Naravno, svaki product placement ovisi o samom proizvodu i o tome uklapa li se to u film ili ne,' dodao je Sviličić. 

Tihoni Brčić s ADU-a istaknuo je primjer Novog Zelanda koji je zbog popularne trilogije Gospodar prstenova postao nezaobilazna turistička atrakcija i zemlja u kojoj je državom upravljao filmski studio, a ne politika. 'Problem kada su u pitanju Hrvatska i primjerice Dubrovnik leži u tome što se Igra prijestolja prvo počela snimati, a mi smo potencijal prodaje te činjenice otkrili i prepoznali dosta kasno. Tako su ture po zidinama i lokacijama na kojima se serija snimala u početku vodili stranci,' zaključio je Brčić. 

Svi prisutni složili su se kako je za promjenu percepcije neke zemlje važan i film, a ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar najavio je kako će na tu precepciju svakako, osim Matanićevog Zvizdana koji je već u kinima, utjecati i ostali naslovi koji u nardenih pet mjeseci dolaze u kina. 'To su Sve najbolje u režiji Snježane Tribuson, Narodni heroj Ljiljan Vidić redatelja Ivana Gorana Viteza, Život je truba Antonia Nuića, te debitantski dugometražni film Igora Šeregija radnog naslova ZG80. Osim toga, slike Lijepe naše u svijet odlaze i putem stranih produkcija koje su snimale ili će tek snimati kod nas. A taj product placement zaista je nezamjenjiv i jedinstven,' zaključio je panel diskusiju Hribar. 

Naslovne fotografije: sudionici panel diskusije; Ognjen Sviličić i Hrvoje Hribar; posjetitelji panel diskusije
(*Autor fotografija: Grgur Žučko / Pixsell)