Riječi su to danskog redatelja Olea Christiana Madsena, autora filma Itsi Bitsi, koji je većinom sniman u Hrvatskoj, a premijerno prikazan na ovogodišnjem Zagreb Film Festivalu u sklopu kojega je 23. listopada u Zagrebačkom plesnom centru i održana prva panel diskusija na temu koprodukcija. Madsen je podsjetio da je u Hrvatskoj imao ekipu od šezdesetak ljudi, a najviše mu se svidjelo što su oni, za razliku od SAD-a, nastojali uspostaviti osobni odnos temeljen na nečem zajedničkom. „To je vrlo važno za snimanje filma, a ugodno sam se iznenadio što s ovdašnjim ljudima dijelimo sličan smisao za humor, ironiju i sarkazam“, dodao je.

Uz njega, panelu su nazočili i Lars Bredo Rahbek – producent filma Itsi Bitsi, Igor A. Nola – koproducent filmova Itsi Bitsi i Soba 304, Birgitte Staermose – autorica filma Soba 304, Ankica Jurić Tilić – producentica filma Ne gledaj mi u pijat te Željka Sukova i Aleš Suk – autori filma Zimsko čudo, nastalog u okviru radionice CPH:LAB 2011/2012.

Hrvatska je tijekom pet tjedana, koliko je trajalo snimanje filma Itsi Bitsi, 'glumila' čak sedamnaest zemalja, među ostalim, Grčku, Tursku, Francusku, Dansku, Nepal, Španjolsku i Maroko. „Za snimanje u Hrvatskoj odlučili smo se i zbog poticajnih mjera. U vašoj smo zemlji potrošlili oko 8,5 milijuna kuna, a dvadest posto dobili smo natrag kroz programe poticaja za koprodukcije u Hrvatskoj. Nikada dosad nismo snimali tako složen film jer smo odlučili prikazati dvadesetak zemalja, pa smo zbog proračuna imali samo dva izbora - putovati po svijetu s manjom ekipom od planirane ili pronaći zemlju koja može djelovati kao mnoge. Odlučili smo se za ovo drugo“ rekao je producent filma Lars Bredo Rahbek.

Dansko-hrvatsku filmsku suradnju zakotrljao je film Soba 304, manjinska koprodukcija u potpunosti snimljena u zagrebačkom hotelu Palace. Koproducenti su Igor A. Nola i Suza Horvat, direktor fotografije bio je Igor Martinović, a u glumačkoj ekipi i hrvatski glumci Ksenija Marinković, Ivo Gregurević i Leon Lučev.

Birgitte Staermose, redateljica tog filma, rekla je da nije htjela snimati u Kopenhagenu jer, iako je grad lijep, tamošnji su hoteli loši i djeluju jeftino. „Očajnički sam tražila lokaciju na kojoj sam mogla ostvariti svoj san. Htjela sam intino okruženje koje sam pronašla u zagrebačkom hotelu koji nam je u svemu izašao u susret“, napomenula je.

I dok je Soba 304 bila prva dansko-hrvatska koprodukcija, film Ne gledaj mi u pijat redateljice Hane Jušić prva je hrvatsko-danska koprodukcija. Drugim riječima, Ankica Jurić Tilić iz Kinorame producentica je filma koji će se početi snimati idućeg kolovoza u Šibeniku, a jedan od koproducenata bit će iz Danske. „Zanimljivo je da nam na radionici za razvoj scenarija u Torinu nisu prišli španjolski, francuski ili talijanski koproducenti, s obzirom na to da se film događa u mediteranskom okružju, nego danski koproducent Morten Kjems Juhl iz Beofilma s kojim smo vrlo brzo dogovorili suradnju“, istaknula je.

Panel diskusiju zaključili su redateljica Željka Sukova i producent Aleš Suk koji su predstavili još jednu koprodukciju dviju zemalja, eksperimentalni dokumentarno-igrani film Zimsko čudo, nastao 2012. u okviru radionice CPH:LAB. Rad na tom filmu, koji prati muškarca i ženu koji žive na različitim stranama svijeta, Sukova je opisala riječima: „kao da na godinu dana dobijete novog muža kojega niti ne poznajete, a još manje razumijete“.

Svi prisutni na kraju su se složili da je Hrvatska zemlja čiji se koprodukcijski potencijal otkriva polako, ali sigurno te da će se u relativno kratkom roku zasigurno ucrtati u karte snimanja mnogih zemalja.

Fotograf: ZFF Press / Tin Vučković

Naslovne fotografije: sudionici panela; Ole Christian Madsen; Lars Bredo Rahbek; Igor A. Nola; Birgitte Staermose; Ankica Jurić Tilić; Aleš Suk; Željka Sukova