Redatelj, pisac i profesor Eric Pauwels započeo je karijeru u okviru žanra koji on zove 'cinéma mémoire' ('film sjećanja'), njegovoj interpretaciji etnografskog dokumentarca. Za Pauwelsa je jedno od najvažnijih pitanja za vrijeme stvaranja dokumentarca odluka o udaljenosti između autora i subjekta. Redatelj je odlučio da tu udaljenost treba eliminirati te da autor treba postati subjekt. Na tragu te ideje Pauwels je krenuo stvarati svoj opus 'polu-filmova', mješavina dokumentaraca i fikcije. U filmu Jedan film (Un film) iz 1986. s troje glumaca išao je na izlet u Francusku Flandriju. On je snimao njih, glumci su snimali sami sebe, pa onda i njega, i tako je nastala kombinacija objektivnog izvještaja i subjektivne priče.

Po sličnom principu nastala je i njegova tzv. Trilogija kolibe (Cabin Trilogy) na kojoj je radio više od 15 godina. Nju čine filmovi Pismo filmaša svojoj kćeri (Lettre d’un cinéaste à sa fille) iz 2000., koji će posjetitelji imati prilike pogledati na Kratkom utorku, Sanjajući filmovi (Les films rêvés) iz 2009., dobitnik dvije nagrade na festivalu Cinéma du Réel u Parizu 2010., i Druga noć (La Deuxième Nuit) iz 2016., koji će se moći pogledati na Akademiji dramskih umjetnosti u ponedjeljak 14. svibnja. Osim toga Pauwels će održati i kratko predavanje o svom dokumentarističkom radu.

Pismo filmaša svojoj kćeri autor opisuje kao 'zaigrani i osobni film u formi pisma koji isprepliće mnoštvo naracija kao i različitih filmskih tekstura, tj. knjigu slika i priča koje redatelj želi ispričati'. Ovaj filmski anagram većinom snimljen s 8mm kamerom, dobitnik druge nagrade na festivalu DOK Leipzig 2001., zapravo je poetski odgovor na pitanje autorove kćeri: 'Zašto nisi nikad snimio film za mene?'. U njemu autor kombinira svoje putopisne zapise, od Irana do Praga, snimke pekara iz ulice u kojoj živi, predmeta iz svog djetinjstva, ali i novosnimljene kadrove koji oponašaju estetiku nijemog filma. U svom emotivnom, ispovjednom komentaru daje životne savjete kćeri, ali i promišlja mogućnosti snimanja filma i objašnjava svoju estetiku. 

Kratki film To Split or not to Split na temu izbjeglištva rezultat je autorovog boravka u Splitu 2016. godine u organizaciji Udruge KURS. 

Pauwels je poznat i po svojim plesnim filmovima koje je snimao u osamdesetima. U njima je također ispitivao odnos između redatelja i subjekta, kao i odnos između snimljene plesne izvedbe i smontiranog filma. Izbor njegovih najpoznatijih plesnih filmova moći će se vidjeti na Akademiji dramskih umjetnosti u srijedu 16. svibnja, uz autorovo predavanje o tom dijelu njegovog stvaralaštva.

Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, u suradnji s Akademijom dramske umjetnosti u Zagrebu. Ulaz na Kratki utorak u kinu Tuškanac je 10 kuna, dok je ulaz na predavanja i projekcije na Akamediji dramskih umjetnosti besplatan. Filmovi imaju engleske titlove, a puštaju se s  digitalnih formata.

Više detalja o programu Kratki utorak možete saznati na službenoj stranici kina Tuškanac te na Facebooku.

Naslovne fotografije: Eric Pauwels, scena iz filma Pismo filmaša svojoj kćeri