Tako će se nakon više od 30 godina u Hrvatskoj opet moći vidjeti njegova višestruko nagrađivana remek djela kao što su Ljubav, pobjednički film festivala u Oberhausenu 1973. koji je beogradski Institut za film proglasio najboljim jugoslavenskim kratkim filmom svih vremena, Dan više (pobjednički film festivala u Oberhausenu 1972.), In continuo (Srebrni medvjed festivala u Berlinu 1971.) i Moć (službena konkurencija festivala u Cannesu 1973.), kao i niz ranijih ništa slabijih ostvarenja. Filmove će najaviti sam autor, uz pomoć dr. Živka Popovića, profesora filmologije na Akademiji umetnosti Novi Sad.

Iako je rođen u Podgorici 1935., Vlatko Gilić diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Filmom se počeo baviti sredinom 60-ih, a od 1966. do 1973. snimio je niz od desetak vrlo inovativnih kratkih filmova, uglavnom na razmeđi dokumentarnog i igranog. Radi se o filozofskim, egzistencijalističkim djelima koje karakterizira stroga formalistička režija s naglaskom na vizualno i nedostatak dijaloga. To su svojevrsni metaforički filmski eseji koji prvenstveno propituju ljudsku prirodu i njenu bit. 

Sigurno najpoznatije djelo iz Gilićevog opusa je Ljubav, laureat Oberhausena kojim su u to vrijeme kraljevali jugoslavenski filmovi, ali i film koji je 1973. bio nominiran za Zlatni Globus, što nije često polazilo za rukom radovima iz ovog dijela svijeta. 'Ljubav' je u osnovi (kao i uostalom svi Gilićevi filmovi) vrlo jednostavan prikaz posjeta supruge radniku koji radi na gradilištu mosta u kanjonu Male Rijeke u Crnoj Gori. No snimajući uobičajenu situaciju na neuobičajenom mjestu i to korištenjem pažljivo komponiranih dugih kadrova bez dijaloga, autor stvara neobično jak emocionalni naboj. 

Možda najneobičniji i svakako najkontroverzniji od Gilićevih kratkih filmova je Moć (1972.), jedan od rijetkih dokumentaraca koji je prikazan u službenoj konkurenciji Cannesa. U njemu autor snima seansu majstora telepatije i hipnoze Slobodana Ćirkovića Roka pod imenom Kako upravljati drugima? na kojoj grupa muškaraca pod hipnozom nanosi bol, kako sami sebi tako i jedni drugima. Kroz taj brutalni i ponekad za gledatelje (ali ne i za hipnotizirane aktere) bolni proces Gilić progovara i o danas vrlo aktualnim temama kao što su manifestacija zloupotrebe moći, manipulacija ljudima i kontrola volje. Film s kojim je Gilić ostvaio krunu svoje kratkometražne karijere je u Cannesu bio dočekan sa šokom, ali i s oduševljenjem.

Vlatko Gilić jedini je autor iz jugoistočne Evrope uvršten među 50 najvećih redatelja u povijesti filma u anketi koju je među američkim filmskim kritičarima proveo medijski gigant NBC, a kopije njegovih filmova nalaze se u njujorškoj MOMA-i, pohranjene u kapsuli najvećih stvaralačkih vrijednosti svjetske baštine zaštićenoj od atomske eksplozije. Zadnjih 30 godina Vlatko Gilić radio je kao profesor na Akademiji umetnosti Novi Sad i Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju odbijajući davati intervjue i izjave za javnost zbog nemogućnosti da snima filmove.

Filmovi će biti prikazivani s DVD-a budući da originalne filmske trake više nisu u stanju koje bi dozvoljavalo projekciju. Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, a ulaz je besplatan. Ovim putem organizatori se zahvaljuju Kulturnom centru Pančevo na pomoći u realizaciji programa. 

Raspored projekcija:

Utorak 19.5. 20h (67 min)
Mala svetlost, 1966., 10'
Povratak na rodno drvo, 1968., 10'28''
Homo sapiens,1969., 10'36''
Dan više, 1972., 10'35''
Ljubav, 1973., 25'

Srijeda 20.5. 20h (66 min)
Homo homini, 1970., 3'49''
Zategni Dele, 1970., 9'40''
In continuo, 1971., 10'27''
Juda, 1972., 10'38''
Moć, 1973., 31'

Naslovna fotografija: Vlatko Gilić