Odbor Nagrade Vladimir Nazor pod predsjedanjem akademika Zvonka Kusića na sjednici održanoj 8. svibnja 2023. godine, donio je odluke o dobitnicima za najbolja umjetnička ostvarenja u Republici Hrvatskoj za 2022. godinu u području književnosti, glazbe, arhitekture i urbanizma, filmske i kazališne umjetnosti te likovnih i primijenjenih umjetnosti. Nagrada se dodjeljuje kao godišnja nagrada i kao nagrada za životno djelo.

Nagradu za životno djelo u području filmske umjetnosti dobila je filmska i televizijska montažerka i dizajnerica zvuka Dubravka Premar, a godišnju nagradu dobio je redatelj Juraj Lerotić za svoj višestruko nagrađivani dugometražni igrani prvijenac, Sigurno mjesto.

Popis svih dobitnika možete pogledati na stranici Ministarstva kulture i medija. 

Svečana dodjela nagrade održat će se u 19. lipnja, na godišnjicu smrti hrvatskog književnika čije ime nosi, uz izravan prijenos Hrvatske televizije.  

Dubravka Premar rođena je u Zagrebu 1958. Završila je II. gimnaziju i srednju Funkcionalnu muzičku školu u Zagrebu, odsjek klavira, a 1984. na Akademiji dramskih umjetnosti diplomirala na odsjeku filmske i TV montaže. Još je za studija počela raditi pa je u prvih dvadesetak godina angažirana na brojnim dugometražnim i kratkim igranim, animiranim, dokumentarnim, eksperimentalnim, TV-filmovima, televizijskim serijama te sitcomima, kao montažerka i dizajnerica slike i zvuka, skripterica ili asistentica montaže. Od 1985. do 1993. godine bila je vanjska predavačica kolegija Montaža zvuka na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, a 2001. je otvorila vlastiti studio za montažu i obradu zvuka. Na filmskom festivalu u Puli 2000. godine je nagrađena prvom Zlatnom arenom za zvuk za igrani film Nebo, sateliti redatelja Lukasa Nole, a uslijedile su još dvije. Između ostalih, surađivala je s redateljicom Snježanom Tribuson (Ne dao Bog većeg zla, Pod vedrim nebom, Tri ljubavne priče, Sve najbolje, Dok je trajao Roland Garros), Daliborom Matanićem (Fine mrtve djevojke, Suša, Kino Lika, Majka asfalta, Tulum...), Petrom Kreljom (Ispod crte), Krstom Papićem (Infekcija), Lukasom Nolom (Krađa, Ne pitaj kako, Pravo čudo, Foto atelje, Svi uvjeti za priču, Šuti, za kojeg je 2013. dobila i treću Zlatnu arenu te Čuvar dvorca), Ognjenom Sviličićem (Oprosti za kung fu), Nevenom Hitrecom (Snivaj zlato moje, Riba ribi grize rep), Ivanom Goranom Vitezom (Posljednja pričest, Šuma summarum, Narodni heroj Ljiljan Vidić), Danilom Šerbedžijom (72 dana, Tereza37), Goranom Devićem i Zvonimirom Jurićem (Crnci, druga Zlatna arena 2009.), Čejen Černić (Uzbuna na Zelenom vrhu), Dubravkom Turić (Belladonna, Trešnje, Tragovi) i mnogim drugima. Više je godina radila sitcom Bitange i princeze i TV seriju Odmori se, zaslužio si. Prema Rankerovoj listi slavnih montažerki zvuka (Famous Female Sound Editors) zauzima 23. mjesto. 

Juraj Lerotić rođen je 1978. godine u Kielu u Njemačkoj. Diplomirao je predškolski odgoj na Filozofskom fakultetu u Zadru i tv režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2002. do 2022. godine radio je kao scenarist i redatelj na dječjim emisijama HTV-a (Parlaonica, Ni da ni ne, Drugi) te na dokumentarnim serijama Roberta Knjaza (Mjenjačnica, Koledžicom po svijetu, Slučajni turist, Hrvatski velikani). Od 2014. do 2015. imao je ulogu umjetničkog savjetnika za kratkometražni igrani film pri Hrvatskog audiovizualnom centru, a trenutno je umjetnički savjetnik za dugometražni igrani film. Njegov prvi profesionalni film, srednjometražni igrani film Onda vidim Tanju (2011.) imao je premijeru na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu, a na Zagreb Film Festivalu ovjenčan je Zlatnim kolicima. Njegov dugometražni igrani prvijenac Sigurno mjesto svjetsku je premijeru imao na prestižnom Filmskom festivalu u Locarnu, na kojem je nagrađen trima nagradama. Do sada, film broji gotovo dvadeset nagrada s festivala iz cijeloga svijeta. Sigurno mjesto bio je i hrvatski kandidat za nagradu Oscar.