Filmovi u natjecateljskom programu 25 FPS-a natjecali su se za tri jednako vrijedna Grand Prixa, o kojima je odlučio tročlani žiri koji čine filmska kustosica, spisateljica i predavačica María Palacios Cruz, zatim filmska i galerijska marokansko-francuska umjetnica Randa Maroufi te hrvatski multimedijalni umjetnik Davor Sanvincenti. Filmovi su također konkurirali za nagradu Žirija kritike, koji ove godine čine Luka Antonina, Ana Kutleša i Dina Pokrajac, te za Nagradu publike o kojoj su odlučili posjetitelji festivala glasanjem nakon svake projekcije.

 Popis nagrađenih filmova:   

GRAND PRIX: Apiyemiyekî?

r. Ana Vaz (Žiri: Maria Palacios Cruz)

"Dodjeljujem Grand Prix izrazito senzoričkom i audiovizualno inventivnom filmu, koji je ujedno i odgovor na aktualnu političku situaciju. Rad koji razmatra filmski jezik kako bi se dovinuo načinu da prikaže ukleti krajolik, uglavnom nepisanu povijest, potisnuto sjećanje, nestabilni arhiv. Rad koji pokazuje kako je postavljanje pitanja katkada i potrebnije od odgovora te kako na neka pitanja ne postoje odgovori. Važan rad koji rasvjetljuje genocide počinjene nad autohtonim stanovništvom brazilske Amazone."

GRAND PRIX: Kako nestati

r. Robin Klengel, Leonhard Müllner, Michael Stumpf (Žiri: Randa Maroufi)

"Za poruku mira koja se prenosi putem hiperrealistične tjelesne izvedbe, za ovaj čin odbacivanja, za čin nepristajanja i nepoštivanja pravila igre, za stav prisvajanja digitalnog javnog prostora i industrije zabave, za otpor, za ovaj poetičan esej, Grand Prix dodjeljujem filmu Kako nestati."

GRAND PRIX: Lažno sunce

r. Dorian Jespers  (Žiri: Davor Sanvincenti)

"Vješto se koristeći alatima filmskog jezika zamućuje pojmove estetike, naracije i zvučnih tekstura. Impresivno i halucinogeno djelo, koje iskrenom lakoćom snažno prenosi ljudska stanja do gledatelja. Upravo radi te rijetke vidjljive refrakcije svjetla kojoj smo svjedočili odlučujem da Gran Prix ide filmu Lažno sunce, redatelja Doriana Jespersa."

Nagrada Kritike: Iz moje pustinje

r. Veneta Androva (Žiri: Ana Kutleša, Dina Pokrajac, Luka Antonina)

"Originalnim postupcima i duhovitom naracijom autorica nas uvlači u faustovsku romansu između mladog investitora i umjetničkog objekta u njegovom posjedu. Mjesto radnje je zapravo ne-mjesto unutar sustava koji počiva na apstraktnoj arhitekturi razmjenske vrijednosti robnih oblika naizgled destiniranih cirkularnom procesu prodaje i stjecanja. Time se razotkriva prikrivena narav tržišnih formi – kao instanci ljudskog susreta, te seksualnosti kao tehnologije koja se pokorava fetišu moći. Nagradu kritike odlučili smo dodijeliti Veneti Androvi za film „Iz moje pustinje."

Posebno priznanje žirija: Testfilm #1

"Naše vrlo posebno priznanje dajemo ostvarenju Testfilm #1, filmu manifestu koji se bavi samom osnovom eksperimentalnog filma: kritičkom dekonstrukcijom filmske tehnologije koja ga istovremeno omogućuje i sputava. To čini na najsuvremeniji mogući način: hvatajući se u koštac s tehnologijom DCP-a, projekcijskim principom koji se predstavlja kao veliki napredak kojemu nema alternative. Testfilm #1 jasno nam poručuje da ni jedna mašina u rukama čovjeka nije neutralna. To je poziv u borbu protiv uniformne, zgrtanjem profita pokretane ideologije koja stoji iza principa koji DCP predstavlja. Iako nas ostavlja s gorkim okusom uzaludnog pokušaja, nadamo se da otvara put za kreativnu borbu koja se nastavlja."

Nagradu publike dobio je film Lažno sunce (Sun Dog) Doriana Jespersa, a Nagrada Green DCP koju dodjeljuje Udruga 25 FPS otišla je u ruke Daliji Dozet i filmu Kako razgovarati s mamom. U objašnjenju se navodi: "Od svojega početka Nagrada Green DCP dodjeljuje se kako bi podržala nove glasove na lokalnoj eksperimentalno-filmskoj sceni. Ove godine laureatkinja je autorica koja se koristi svojim vlastitim glasom kao sredstvom obraćanja, izražavanja i istraživanja tema intimnosti, blizine i komunikacije."

25 FPS u riječkom Art-kinu

U svom gostujućem izdanju u Art-kinu, 25 FPS  – Internacionalni festival eksperimentalnog filma i videa od 29. do 30. rujna donosi najbolje i nagrađene filmove ovogodišnjeg izdanja u dvodnevnom bloku Best of 25 FPS 2020 te dvije posebne projekcije – japansku avangardnu queer dramu Posljednja povorka ruža (Bara no sôretsu) Toshija Matsumota iz 1969. i iransko remek-djelo metafikcijskog filma Salam Cinema u režiji Mohsena Makhmalbafa iz 1995. godine.

Ulaz na čitav program u sklopu 25 FPS-a u Art-kinu je slobodan. Više detalja možete pronaći na ovoj poveznici. 

Naslovne fotografije: dodjela nagrada 16. Festivala 25 FPS