'8 zarobljenica' na Kratkim slikama
U četvrtak, 14. travnja u MM centru, u sklopu programa Kratke slike, prikazuje se osam kratkometražnih filmova hrvatskih autorica koji tematiziraju različite vrste zarobljenosti, uvjetovane vanjskim faktorima, na koje protagonisti ovih filmova imaju malo ili nimalo utjecaja. Filmovi, nastali od 1982. do 2015., prikazuju život koji je paraliziran, bezizlazan zbog mitologiziranja romantičnih odnosa, odgoja, društvenih normi, nezrelosti, gubitaka s kojima se ne možemo pomiriti i zbog praznine kao posljedice svih uzroka. Kako se nosimo s ovim teretom, kako ostajemo zarobljeni u istim obrascima ponašanja, kako izlaza nema ili ipak ima.
Program počinje u 19.30, ulaz je besplatan, a o temi zarobljenosti u ovih osam filmova govorit će selektori programa: dramaturginja i scenaristica Jasna Žmak te predsjednik Kinokluba Zagreb Vedran Šuvar.
Osobni rezovi Sanje Iveković, svjetski priznate video umjetnice, performerice i aktivistice, čin su ogoljavanja lica i 'oslobađanja' osobnog identiteta, a ujedno i tjeskobno priznanje vlastite definiranosti društvenim stereotipima posredovanim televizijskom slikom. Istražujući odnos pojedinca, društva i medija televizije, autorica u svom videu pred kamerom inscenira performans u krupnom planu: velikim škarama odrezuje jednu po jednu rupu na crnoj čarapi koja joj prekriva lice, 'ispunjavajući' svaku novu rupu novim kratkim isječkom iz televizijske emisije Povijest Jugoslavije. Pobjednički film Dana hrvatskog filma 2013., Terarij Hane Jušić, govori o zarobljenosti u zajedničkoj dokolici i prikazuje kako zadatost tjelesnosti i pulsiranje tijela utječu na naše odluke i reakcije. Najbolji eksperimentalni film na Danima hrvatskog filma 2003. bio je onaj filmske kritičarke i selektorice Rade Šešić, In The Whitest Solitude, vizualna poema o zarobljenosti u jeziku, riječima te oslobođenju u pokretu tijela koji pretvoren u ples izaziva najdublje emocije. U dvije stop animacije Danill Ivanoviču, oženi me i Danill Ivanoviču, slobodan si Petre Zlonoge promatramo zarobljenost u vlastitim emotivnim sigurnosnim zonama i revidiranjima istih. Autorica odlučuje zaprositi Danilla Ivanoviča Harmsa, međutim nakon nekoliko godina odustaje od zaruka, revidira stavove prvog filma i istražuje granice vlastite sigurnosne zone, fizički, mentalno i emotivno. Zaključuje da 'biti slobodan' češće ima puno više veze s 'biti odgovoran' prema sebi, a time i drugima, nego s 'biti nevezan' te da je svaki novi rad uvijek izazov ispočetka, a gurkanje granica sigurnosne zone zapravo nužnost, preduvjet. Tu su i filmovi Ultrazvuk Tanje Golić, Probudi me Dee Jagić te Baš si glupa, glupa Kristine Kumrić.
Ovih osam filmova prikazuje se u okviru programske cjeline Runda kratkog koja je posvećena hrvatskim kratkometražnim filmovima.
Naslovna fotografija: scena iz filma Probudi me