Pored natjecateljskog programa, Festival 25 FPS prikazuje i posebno kurirane programe članova Velikog žirija, performanse proširenog kina (Expanded Cinema) te izbor iz nove produkcije hrvatskih inovativnih filmova objedinjen u programu Refleksi.

Festivalski selektori, Mario Kozina, Marina Kožul i Branka Valjin, u natjecateljski program izabrali su 23 filma, među kojima su i tri nova rada hrvatskih autora. U svome novom filmu Prazni sati dobitnik nagrade Green DCP na Festivalu 2017. godine, Mate Ugrin, nastavlja mapirati koordinate čežnje i samoće, ovoga puta zaranjajući u intimu inozemnih najamnih radnika jednog hrvatskog brodogradilišta, koji svoje trenutke odmora i dokolice provode u krugu samačkog hotela na Jadranu. Toranj Silvestra Kolbasa bavi se vrtoglavicom izazvanom krizom koncerna Agrokor, pri čemu arhitektonski klasik kasnog socijalizma postaje simbolom (ne)uspjeha suvremenog hrvatskog gospodarstva. Naslijeđe socijalizma u središtu je novoga filma Renate Poljak, Još jedan odlazak, u kojem se autorica pozabavila transformacijom modernističkih ideja u turističku atrakciju i to na primjeru bivšeg admiralskog broda jugoslavenske mornarice Vis koji je potopljen blizu Brijuna kako bi postao ronilačka senzacija.

Društveno angažirane teme u središtu su i brojnih drugih naslova u natjecateljskom programu 25 FPS-a. Talijanska grupa multimedijalnih umjetnika Flatform u radu Ono što će doći je samo obećanje vodi nas na predapokaliptične krajolike otočića u arhipelagu države Tuvalu, koja zbog podizanja razine mora već godinama tone. Austrijski filmaš Albert Sackl na osebujan se način bavi motivom rada te je u svom provokativnom djelu krutost 1-3/7 kao umjetničku građu uzeo vlastitu muškost.

Virtualna nadogradnja naše materijalne stvarnosti sve je češći motiv u prijavljenim i odabranim filmovima, na razini postupka i motiva. Uz ranije spomenut rad Prazni sati, ističu se radovi Prepad Ismaëla Joffroya Chandoutisa i Život na Zemlji-Marsu Lucasa Azémara, dva intrigantna hibrida koji spajajući različite rodove govore o brisanju granica između naših online i offline identiteta.

Fluidnost identiteta – rodnih, etničkih, nacionalnih i povijesnih – također je tema koja se provlači kroz niz odabranih filmova, među ostalim i u Dvije sestre koje nisu sestre britanske autorice Beatrice Gibson, nastalom prema motivima istoimenog scenarija Gertrude Stein.

Među alumnijima vrijedi istaknuti nove radove prošlogodišnje laureatkinje, australske autorice Pije Borg (Silika – Grand Prix 2018), koja se u svome novom filmu Demonsko bavi analizom medijske histerije izazvanom tzv. „sotonističkom panikom“ koja je potresala američko društvo krajem 1970-ih. S(a)vršena prošlost portugalskog autora Jorgea Jácomea (Flores – Grand Prix 2017), mračno poetična meditacija na temu nostalgije kao osobnog i političkog fenomena, te Ulaz u Ceutu, fascinantno koreografirana rekonstrukcija migracija ljudi i krijumčarenja robe na vratima Europe, kojom se francusko-marokanska autorica Randa Maroufi (Park, 2015) još jednom potvrdila kao vrsna vizualna stilistica. Američka autorica Deborah Stratman, članica žirija Festivala 2016. godine, predstavit će svoj novi film, Vever (za Barbaru), nastao na temeljima napuštenog filmskog projekta na kojem su zajednički radile filmske doajenke Maya Deren i ove godine preminula Barbara Hammer.

Programe i događanja Festivala 25 FPS podržavaju Hrvatski audiovizualni centar, Gradski ured za kulturu Grada Zagreba,, Zaklada Kultura nova, Ministarstvo kulture RH, Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu, Ustanova Zagreb film.te Ustanova Art-kino.