Roko je tijekom rata u Bosni i Hercegovini bio socijalistički zastupnik u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Danas je starac koji sa suprugom Zinom živi na otoku. Kada je izbio rat, kao voljeni i istaknuti političar, Roko je snažno osjećao da je njegova moralna obveza dati primjer i ostati sa svojom obitelji u Mostaru, iako je grad bio pod napadom. Ubrzo su ih iz grada protjerali nacionalisti iz vlastitog naroda, optuživši Roka za izdaju i zauzevši njegov dom. Trebalo im je sedam godina nakon rata da taj dom povrate i u njega se nikada nisu vratili.

Rokove odluke uzrokovale su razdor između njega i njegova dva sina, koji ga redovito posjećuju unatoč tome što se s ocem ne slažu gotovo ni oko čega. Neprestano ga propituju o njegovim stavovima i odlukama, osobito o povijesti društava nastalih raspadom Jugoslavije. Smatraju ga sebičnim zbog njegove pozicije idealističkog sanjara. No Rokova čvrsta odanost ideji ujedinjene Bosne i Hercegovine, njegovi snažni antinacionalistički stavovi i osjećaj za pravdu doveli su do toga da u parlamentu glasa protiv nepravednog Daytonskog sporazuma, čime istodobno postaje mitska figura bosanske ljevice i persona non grata za vladajuće nacionalističke strukture.