U Petrovu bolničku sobu dovode teško oboljelog starca Šimuna koji mora hitno na operaciju. U razgovoru spoznaju da imaju zajedničku strast i ljubav prema pecanju i književnosti. Starac razočaran svojim životnim mašta da još jednom posjeti rijeku, gdje se uvijek osjećao najsretnijim, ali i da objavi zbirku pjesama kao ostavštinu svoga života. Potpuno sam bez obitelji, željno iščekuje posjet nećaka, no nažalost osim njihove želje za njegovim nasljedstvom ne nalazi potrebnu ljubav i utjehu. Petar ga jedini razumije i pokušava mu pružiti potrebnu podršku i vjeru u budućnost.