Nakon smrti te pokopa svoje majke, glavni lik filma vraća se u zajednički dom u kojem sada ostaje sam. Pokušavajući se naviknuti na novonastali mir i tišinu, primjećuje da ima društvo; vlaga i raspadno stanje stana doveli su do nastajanja žive forme, plijesni, koja se otkriva kao posmrtna forma majke. Pljesniva majka prati sina kroz svaki aspekt života, pritom mu izazivajući grižnju savjesti i osjećaj stalnog nadzora. Sin, shvaćajući da se ciklus ponavlja, predosjeća da ni on više nije od krvi i mesa.