Ovaj alegorijski kratki video govori o ljudima koji su neprestano blizu, no nikad se ne sretnu. Pristup je strukturalistički, a poigrava se kontinuitetom vremena i prostora. Govori i o otuđenju među ljudima kada gledaju televiziju ili rano jutrom idu na posao. To su doba dana kada ljudi kao da su hipnotizirani. Prizor hodanja snimljen je u jednom kadru u 6 i 30 kada ljudi odlaze na posao, a snimka je potom prerezana u sredini. Plavi prizor interijera na kraju videa je zrcalni odraz: crvena i plava boja simboliziraju muška i ženska načela. Skulptura Prizemljeno sunce hrvatskog umjetnika Ivana Kožarića mjesto je u videu koje spaja interijer i eksterijer. Ova skulptura nalazi se na jednom gradskom uglu, a istodobno na dijagonalnom suprotnom uglu ovog gradskog bloka izlazi pravo sunce, naglašavajući i opipljivu i umjetnu zbilju. Nestvarnost je dodatno naglašena time što dok jedan od likova kruži oko gradskog bloka, drugi kraj njega prolazi tri puta u suprotnom smjeru.