Srećko Weygand je filmski i tv-redatelj i scenarist (Lekenik, 17. IX 1926). Završio jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; u dodir s filmom došao u Studiju za režiju i glumu Zagreb film. God. 1952-64. redatelj je u Zora filmu (a povremeno radi i za Zagreb film); u tom je razdoblju snimio oko 30 dokum. filmova — mahom namjenskih, obrazovnih (npr. Stazama elektrona, 1953; Singamoza, 1955; Rijeka, naša najveća luka i Život u moru, oba 1956; Iza kazališne rampe, Sačuvane kronike i Kamerom kroz Zagreb, svi 1957; Slikarske tehnike i Luka radosti, oba 1958; Ivo Andrić, 1962). Na igr. filmu posvetio se dječjoj i omladinskoj tematici. Zapaženi su mu kratki igr. film Priča o dječaku i kuriru(1957) te posebno srednjometražni Piko (1959), o dječaku koji bježi od kuće, za koji je nagrađen Zlatnim lavom u Veneciji (konkurencija dječjeg filma). Svoj jedini cjelovečernji igr. film Igre na skelama, u ondašnjem trendu prikazivanja dilemâ mladih, snimio je 1961. Većini svojih projekata bio je i (ko)scenarist, a pisao je i za dr. redatelje (npr. I. Škrabala). Od 1964. djeluje na Televiziji Zagreb, gdje režira obrazovne i dokum. programe.