U međunarodnoj konkurenciji natjecala su se 22 kratkometražna filma, a žiri u sastavu medijskog umjetnika i filmskog autora Dan Okija (Slobodan Jokić), redatelja igranih filmova i prošlogodišnjeg dobitnika Grand Prixa Keitha Deligeroa te audiovizualne umjetnice Kumjane Novakove, ovogodišnjim je pobjednikom proglasio grčkog redatelja Neritana Zinxhiria koji se predstavio s eksperimentalnim filmom Svjetlost od svjetlosti. Film tematizira rekonstrukciju snimki pronađenih nakon 90 godina na jednom od najizoliranijih mjesta na svijetu, a kameru je ondje davne 1932. postavio redovnik netom prije smrti.

"Film koji nas je odveo u prostor viševremenosti, svijetlom slikajući planine, drveće, vjeru u život. Stoljetne fotografije ugravirane na staklu polako se pretvaraju u današnje snimke. Dugo putovanje ukapsulirano u malom prostoru, otvara pitanja i imaginacije o odnosima vjere, prirode, zajednice i sve između. Majstorska koreografija stare i nove fotografije pretvara se u meditaciju o naizgled jednostavnom monaškom životu na Svetoj gori", objašnjava žiri.

Posebno priznanje u međunarodnoj konkurenciji osvojio je redatelj Assaf Gruber za eksperimentalni film Nemoj se nikad vratiti. Ovim filmom redatelj nastavlja svoje kontinuirano istraživanje iza kulisa umjetničkih institucija kako bi se uključio u fundus Neue Galerie Graz. 

Među 14 domaćih naslova članovi žirija u sastavu osnivačice nezavisnog filmskog kolektiva LaborBerlin Linn Löffler, mađarskog filmskog redatelja Kornéla Szilágyija te prošlogodišnjeg pobjednika domaće konkurencije Šimuna Šituma ovogodišnjim pobjedničkim filmom proglasili su Zof, čiji je redatelj Rino Barbir.

Igrani film tematizira prekid veze s djevojkom nakon čega Zof najveću povezanost osjeća prema svom psu Loti s kojom provodi najviše vremena. Njegov odnos prema psu reflektira i njegove odnose s bliskim ljudima. "Noseći se usamljenošću i nemogućnošću izražavanja kroz toksičnu muškost, ovaj realistični portret ispituje ulogu muškarca u današnjoj kulturi", riječi su člana žirija Šimuna Šituma.

Posebno priznanje u domaćoj konkurenciji osvojio je eksperimentalni film Davora Sanvincentija Mjesta koja ćemo disati, a zagovara imaginaciju kroz putopis konstruiranih i anonimnih pejzaža te je svojevrsna bilješka o budućnosti, dok žiri dodaje da se radi o meditativnom, filozofskom eseju o anarhizmu prirode koji propituje naše trenutno stanje u društvu. Drugo posebno priznanje za majstorski ukomponiranu animaciju koja se kroz nadrealizam i crni humor bavi tugom i gubitkom osvojili su Lucija Mrzljak i Morten Tšinakov za animirani film Eeva čija je radnja smještena na sprovod.

Naslovne fotografije: dodjela nagrada Tabor Film Festivala